Imao je zakašnjelu reakciju na vrtić, a onda kada je krenulo više nije ni prestalo plakati kada odlazi u vrtić. Naš problem počinje već od kuće, prilikom oblačenja. Jedinac je i strašno tvrdoglav. S poznatima lako uspostavlja kontakt i voli starije društvo (djecu nešto stariju od sebe), ali ne i društvo iz vrtića. Razgovarala sam i sa psihologicom u vrtiću, ona ne vidi nikakve veće uzroke tomu ponašanju, a ja imam osjećaj da tu nešto "ne štima", posebno zbog toga što naše dijete nikad ne protestira kada negdje odlazimo, dapače, imamo borbu kad se vraćamo kući jer bi on najradije tamo ostao, osim kad je u pitanju vrtić. Više ne znamo na koji se način postaviti, počinjemo misliti da svoje dijete tjeramo u nešto što definitivno nije dobro za njega. Molim Vas, pomozite! Mikela Draga Mikela,
Prema Vašem opisu, vidim da ste veoma zabrinuti za svog sina i njegov odlazak u vrtić. Ono što bi bilo još korisno, a što ste možda i napravili do sada, ali niste naveli, jest razgovarati sa odgajateljicama. Poželjno je da ih pitate što konkretnija pitanja o tome kako je njemu u vrtiću – s kim se igra, kada su na dvorištu da li se više voli igrati sa svojim prijateljima iz grupe ili sa starijom djecom, čega se igra, koliko dugo ta igra traje, da li se osamljuje, koliko brzo prestane plakati kada dođe u vrtić, da li zaspi u vrtiću svaki dan ili se vrti po krevetu i ne može zaspati, da li svaki dan pojede ponuđeno ili varira ovisno o tome koliko brzo prestane plakati i slična pitanja. Kako to da je imao zakašnjelu reakciju na vrtić? I koliko zakašnjelu? Da li mu je ispočetka bilo zanimljivo pa je istraživao igračke i igrao se, pa tek kada mu je prestalo biti zanimljivo je počeo plakati i pokazao zakašnjelu reakciju na odvajanje od Vas?
Ovo su samo nagađanja i pretpostavke, ali ako je bilo tako da je počeo plakati tek kada mu je prestalo biti zanimljivo u vrtiću, tada znate da je stvar u tome te možete u tom kontekstu razgovarati sa odgajateljicama i psihologicom u vrtiću.
Isto je pitanje i kako to da bi radije ostao negdje drugdje, tj. ne bi išao kući – da li je to opet u situacijama koje su mu zanimljive, koje bi još rado istraživao, proučavao?
Ako je tome tako, tada je poželjno razmisliti na koji način biste mu svakodnevnicu kod kuće mogli pokazati zanimljivom – npr. možete mu pričati što ćete raditi kod kuće na zanimljiv način, kako ćete npr. kuhati zajedno, spremati zajedno, možete pri tome smišljavati različite priče itd. Ako se brzo zasiti sa onim što upozna, tada je važno da razvijate kod njega zanimanje za tu svakodnevnicu, jer to je ono od čega se život općenito sastoji – kako svoju svakodnevnicu učiniti zanimljivom? Dok je ovako mali, možete iskoristiti to tako da ćete mu pričati sa veselim i zaigranim tonom, jer on doživljava svoj svijet primarno kroz Vaše oči i oči svog tate.
Što se tiče borbe kod kuće zbog odlaska u vrtić, bilo bi dobro da prvih 2-3 tjedana vodite dnevnik sa svim njegovim aktivnostima tokom dana, koliko pojede, koliko odspava, što proživi taj dan, što dobije (ako dobije), kada točno počne njegov protest zbog odlaska u vrtić, što tada govori, što bi on radije činio. Često, kada imate ove činjenice na papiru skupljane kroz određeni period, bude lakše otkriti u čemu je zapravo riječ. Da li mu je dosadno, da li možda želi biti više sa Vama, da li mu se nešto dogodilo u vrtiću zbog čega je opravdano biti zabrinut, ali i kako Vi pričate o vrtiću, što vi mislite o tetama, vrtiću, drugoj djeci, njihovim roditeljima. Sve su to važne informacije i poruke, bilo verbalne ili neverbalne, koje je bitno znati prije konkretnog poduzimanja i rješavanja problema.
Pozdrav,
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom