djedom, u kontaktu je s majkom i stalno komunicira, ali agresivno. U školi se ne snalazi, iako je uredne inteligencije i sposobnosti, sramežljiva je i s vrlo niskim mišljenjem o sebi. Uvijek ljuta, uvijek mrka, nezadovoljna. Samo sa mnom i djedom ima pristojan odnos. Rezultati u školi daleko su ispod njenih mogućnosti, nema prijatelja, ne druži se, osim s jednom djevojčicom koja se isključivo druži s njom kod kuće, kao da ne želi da je itko vidi s njom. Na odmoru, kako smo blizu škole, ne ostaje s vršnjacima nego dolazi kući. Završava osmi razred i sad je pitanje gdje će, inače fizički je skladna mlada djevojka, manekenskih proporcija, a misli da je najružnija na svijetu. Ono što mene najviše brine je što ne izlazi vani, još nikada nije izišla ni sa kim vani osim u ljetnom periodu na otoku i to ponekad. Išli smo u par navrata kod psihologa, prati je i psiholog iz škole, po mom mišljnju sve je to površno jer jedan psiholog ne može puno učiniti, a ovo što smo je privatno vodili nije dalo rezultata i ona odbija odlazak. Zapravo živi na relaciji kuća-škola-kuća, mobitel, laptop, TV, poneka knjiga i bojim se gdje to ide? Kako je učiniti vedrom osobom, a našu kuću pretvoriti u ugodno mjesto života jer ovako dalje ne ide, preumorna sam ....samo baka Draga baka,
Razumijem da vam je teško i da ste umorni. Sigurno nije lako odgajati dijete koje iz različitih razloga i životnih okolnosti živi s vama i vašim suprugom.
Isto tako razumijem i vašu unuku. Iz pisma nije jasno koji je razlog što ona živi s vama i ima li kontakata sa svojim ocem. Ono što pretpostavljam jest da je jako zbunjena s cijelom situacijom. Djeca žele biti sa svojim roditeljima i kada tome nije tako često su u konfuziji.
Moja je pretpostavka da je vaša unuka tužna. Tugu s kojom se ne zna nositi zamjenjuje s ljutnjom. Ljutnjom se lakše izražava i ne mora pokazati osjećaj povrijeđenosti koji se najvjerojatnije nalazi ispod svega. I onda počinje začarani krug: njena strategija da se brani je da bude ljuta, mrka, nezadovoljna u komunikaciji; kao takva sigurno nije privlačna za druženje; njeni vršnjaci je izbjegavaju ili sakrivaju da se druže s njom; njena ljutnja postaje još jača...
Uslijed svega povlači se u sebe, ne druži se, ima lošu sliku o sebi.
Pogledajmo što je u toj priči pozitivno: - S vama i vašim suprugom ima pristojan odnos, što ukazuje na to da zna cijeniti kada se netko ponaša fer prema njoj. Vjerojatno cijeni vašu brigu i trud koji ulažete da joj pomognete. - Gleda televiziju, čita knjige, na laptopu je što ukazuje da ima interese i da nije posve nezadovoljna i bez volje. - Ipak izađe u ljetnom periodu.
Ono što bih vam savjetovala je da joj u jednom razgovoru kažete da ju razumijete da joj je teško i da sigurno nije lako živjeti s bakom i djedom, i ne živjeti s mamom i tatom. Na taj način dati ćete joj do znanja da njena situacija nije uobičajena i da razumijete da joj nije lako.
Često ljudi u takvim situacijama vole ukazati na još gore primjere poput „pa nije tebi tako loše, vidiš koliko djece živi u domu". Po mom mišljenju to nije najbolji izbor, jer svakom je njegov problem najveći. Odlična je intervencija dati osobi do znanja da razumijemo njenu situaciju. Možete ju pitati kako se ona osjeća u vezi toga.
Ona je sada u dobi puberteta, pa evo još nekoliko savjeta s obzirom na dob:
1. Ako ne želi s vama razgovarati, nemojte ju forsirati. U redu, to je njeno pravo. Možete joj ukazati na to što vas u vezi nje zabrinjava i reći joj da ste tu za nju ako poželi razgovarati. 2. Slušajte ju: zaista slušajte što vam ima za reći. Često puta nam djeca govore ozbiljne stvari, a mi ih ignoriramo misleći da nisu važne. 3. Nemojte joj nuditi rješenja, već ju pitajte kako bi ona riješila problem. 4. Vi joj možete pomoći svojim savjetima, iskustvom.
Evidentno je iz vašeg pisma da ima problema sa samopouzdanjem. Tu joj možete pomoći tako da se usmjerite na sve pozitivno što učini, kako izgleda... Prema jednoj teoriji za uspješan odnos potrebno je upućivati drugoj osobi 10 pohvala na jednu kritiku. Dakle pohvalite ju kada god nešto dobro napravi.
Ne znam kakve su vaše reakcije kada dođe pod odmorom kod kuće. Ono što bi bilo super jest da ju ne kritizirate. Ona se tako osjeća, ma što bio tome razlog. Možete joj reći nešto poput „O super da si došla, hoćemo nešto pojesti, popiti sok, popričati..."
Porazgovarajte s njom o njenim interesima. Možete joj savjetovati da upiše neku slobodnu aktivnost. Možete joj koji puta reći što volite kod nje.
Utjecati na njeno samopouzdanje možete na način da vjerujete da ona ima sve kapacitete da riješi svoj problem. Vi ju možete saslušati, hvaliti, pomoći joj da sama nađe rješenje, dopustiti joj da uči na svojim greškama.
I na kraju: vi već jako puno činite za nju. To što joj pružate topao dom je velika stvar koju ona sigurno cijeni i koja će sigurno imati veliki pozitivan utjecaj u njenom daljnjem razvoju. Nadam se da sam vam barem malo pomogla svojim odgovorom.
Srdačno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener