Dijete ide u drugi razred, prvi je prošlo s 5, od rođenja je napredno, ima izražene umjetničke crte, nježno je, umiljato i jako drago. Da dijete ima bilo kakav poremećaj nije shvatio nitko od bližnjih, vrlo sam realna i mislim da bi to odavno primijetila. Od prvog razreda na svakom roditeljskom i informacijama učiteljica se trudila da me uzruja, tako da sam kući išla ne znajući više ni kako se zovem. Pred svim roditeljima mi je rekla da moje dijete neće recitirati na priredbi jer da je za nju dovoljno da je i na pozornici. Ona pleše balet od 2.5 godine i uvijek je njena točka bila perfekcionistički izvedena. Pjesmicu dugu preko cijele stranice naučila je izrecitirat za tri čitanja, ali naravno, ona je nikad nije čula. Zgražala se je kako to da ne zna što je ranodnevnik na početku 1. razreda?! Kroz prozor sam ju vidjela kako se nadvila nad nju i vrišti kako ju ne razumije, dok se ostala djeca valjaju od smijeha. Rekla mi je da ne odgovara na satu, pa sam malu povela sa sobom jedan dan na informacije, njene prekrižene ručice na stolu su bile mokre od znoja i jedva je odgovarala sa da i ne, jedva! Kad učiteljici kažem da se ona nje boji, ne reagira, samo kaže da ona logično ne zaključuje. Iz sastava koji nema gramatičkih grešaka iskriža joj sve i napiše po svom, ocjena je tri. Ja sam na to reagirala, jer ako je slobodan sastav onda svako ima pravo pisati što želi, jer inače svatko svakoga može ispravljati. Kad se moje dijete ipak odvažilo da usmeno odgovara razred joj je morao pljeskati na što je ona meni rekla da je umrla od srama i da neće više odgovarati. Sada se više nitko osim jedne djevojčice ne druži s njom, šapću da ništa ne zna, da ima najgore ocjene i da ima rane (atopijski dermatitis) što nju naravno jako pogađa. Moje je mišljenje da je dijete sasvim zdravo čak štoviše nadareno i razlikuje se od drugih po neiskvarenosti, a mi ako želimo možemo budalu napravit od bilo koga. Kod psihologice njene nisam išla, jer je i ona navodno potvrdila da dijete nema logike (samo ne znam na temelju čega ako s djetetom nije razgovarala od upisa, a i zašto već onda nije reagirala). Ja bih ju preselila u drugu školu, ali se muž ne slaže jer da to nije rješenje. Mislim da je njoj već šteta nanesena. Ima toga još, ali neću više dužiti. Molim Vas za Vaše stručno mišljenje! Jer ja od brige ne spavam... M.
Poštovana, bit ćemo vrlo kratki. Ukoliko do sada niste potražili stručnjaka (van škole) koji će napisati nalaz i mišljenje o Vašoj situaciji svakako to učinite. Ukoliko ste iz Zagreba preporučamo da nas posjetite.
Stručnjak će znati razlučiti leži li problem u učiteljici ili se problem krije negdje dalje. Na taj način riješit ćete sve Vaše dvojbe.
Naime, ukoliko dijete može bez teškoća svladavati redovni program i ako individualizacija nije potrebna imat ćete službeni papir na kojem će to i pisati. Ne „razbijajte glavu“ razmišljanjima već pokušajte poduzeti sve što možete kako biste ovu situaciju riješili na zadovoljstvo Vaše djevojčice.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo