Naime, nakon ostajanja primjetila sam da više nego li inače traži moju prisutnost i plaši se odvajanja od mene. Zanima me može li ovo biti izazvano tim ostajanjem, jer sam je planirala poslati sa bakom i djedom na trotjedni odmor, ali sada više nisam sigurna da bi to bilo ispravno. U kojoj dobi uopće djeca mogu podnijeti duža odvajanja od roditelja? S poštovanjem, S. Draga S.,
Ostajanje sa bakom i dedom, ma koliko god se vole i uživaju jedni u drugima, može utjecati na dijete i njegovu promjenu u ponašanju, kao što i sami nagađate. Dijete od niti dvije godine poželjno je ne odvajati od sebe na tako dugi period. U dobi između prve i druge godine djetetova života, strah od odvajanja od roditelja, odnosno separacijski strah se pojačava što dijete može manifestirati tako što se „zalijepi“ za roditelja, pokazuje intenzivniji strah pri potencijalnom odvajanju putem plača, otpora, ljutnje.
Zbog toga je osobito važno pružiti djetetu objašnjenje zašto je potrebno odvajanje od Vas (što se odnosi na period dok radite), omogućiti joj održavanje već stečenih navika i ponašanja (ritam i način zadovoljavanja primarnih potreba: ishrane, spavanja, pražnjenja) jer joj taj ritam daje osjećaj sigurnosti.
Općenito je vrlo teško odrediti kada je dobro da dijete prvi puta ljetuje sa drugima, bilo da su to baka i djed, bilo da je to kasnije ljetovanje s vrtićem. Ono što je korisno za dijete kada je samo, bez roditelja jest sljedeće:
- Samostalnost u hranjenju, oblačenju i higijeni jer to pruža osjećaj sigurnosti u sebe, da će biti ok čak i kada je daleko od roditelja.
- Bez daljnjeg, važno je da se osjeća ugodno sa osobama sa kojom je te da ima osjećaj da će se ta odrasla osoba pobrinuti za nju, odnosno da će u stresnim trenucima ta odrasla osoba pružit joj osjećaj podrške i utjehe (s tim da se stresni trenuci odnose na bilo kakav emocionalni disbalans ili općenito neravnoteža u organizmu, dakle, i od običnog pada do neke ozbiljnije situacije).
- Sposobnost jasnog izražavanja svojih potreba omogućuje djetetu da se samo pobrine za sebe u određenim trenucima kao primjerice u trenucima kada je gladno da može jasno izreći da je gladno
- Kada je dijete otvoreno i znatiželjno za nova iskustva, novu okolinu, spremnije je na odvajanje od roditelja. Kada je dijete dovoljno zrelo za odvajanje od roditelja (što ćete, vjerujem i sami sada zaključiti da prije dobi od nekih 4-5 godina, većina djece nije), tada čak i uz pojačani strah od gubitka ljubavi roditelja u tom periodu, dijete može profitirati od prvog dužeg odvajanja od roditelja, uvježbati različite vještine i razviti još veću sigurnost u sebe. U našem društvu dosta je uobičajeno poslati djecu s bakama i djedovima na ljetovanja. I premda su tako odrastala mnoga djeca i mnogi će reći da im „ništa ne fali“, mišljenja sam da je bolje da dijete malo sazrije, da ima gore navedene sposobnosti prije nego što ga se odvaja od roditelja na duži period.
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, Centar Proventus