U prvom razredu sam primijetila laganu odbojnost prema čitanju. Sada je izraženija. Izbjegava čitanje, čita sporo i griješi. Ljuti se jer je navikla na uspjeh. Dugo joj treba da neki tekst nauči čitati, ali kad ga čuje brzo ga zapamti pa čita napamet. Za sebe izjavljuje da nikada neće čitati super poput xy. Vidim da gubi samopouzdanje. Pomažem joj u učenju. I dalje u školi postiže izvrsne rezultate, ali se bojim da joj ja previše pomažem. Kome da se obratimo za pomoć?
Poštovana,
čitanje je zahtjevan proces koji uključuje složene vještine na razini jezika i vizualne percepcije. Da bi čitanje bilo tečno i s razumijevanjem dijete treba imati razvijen osjećaj za rimu, spretno rastavljati riječi na slogove i spajati slogove u riječi, rastavljati riječi na glasove od kojih se sastoji te spajati pojedine glasove u riječi. To su jezične vještine koje su preduvjet za razvoj tečnog čitanja. Kada dijete krene u školi formalno usvajati tehniku čitanja, bitnu ulogu počinje imati radna memorija koja omogućava mentalno skladištenje i povezivanje pojedinih slova u riječ te riječi u rečenice.
Radna memorija nam omogućava da razumijemo ono što smo pročitali. Dijete također treba moći prepoznati i međusobno razlikovati sva slova, a to je moguće ukoliko je uredno razvijena vizualna percepcija te ako nisu prisutne poteškoće s vidom. Savjetujem vam da se konzultirate s oftalmologom, ako već niste, te utvrdite da li postoje poteškoće na razini vida. Također preporučam da tehniku čitanja provjeri logoped kako bi se eliminirala potencijalna prisutnost disleksije te da pregledom psihologa utvrdite stanje vizualne percepcije i radne memorije.