Moji ga znaju i nikad nisu imali problema s njim, nikad mi nisu rekli ništa loše za njega i nije im smetalo kada sam se s njim družila. I moja sestra se s njim družila dobrih pet godina. Međutim, problemi su počeli kad smo prohodali.
Tada je počelo svakodnevno urlanje i batine. Kad sam pobjegla iz kuće, mama me molila da se vratim i rekla je da mi neće više braniti vezu. Povjerovala sam, vratila se, ali tada je postalo još gore. Cijela familija se urotila protiv mene. Sestra ne priča sa mnom, angažirali su nekoga da me prati po gradu i saznali njegovu adresu, sestrin dečko prijeti da će ga istući, a tetke mi se prijete policijom i socijalnom službom. Nemaju nikakvog osnovanog razloga da ga mrze i da su protiv nas, a ovo psihičko maltretiranje već prelazi sve granice.
Da je stvarno tako kako oni govore, ja riječ ne bi rekla, ali prvi razlog zašto ga toliko ne podnose je taj što dečko ima cerebralnu paralizu i oni ne mogu shvatiti da ako dečko šepa da i dalje zaslužuje voljeti i biti voljen. Ako meni to ne smeta, tko su oni da sude? Sljedeće što me muči je da smo iz malog grada gdje svi vole širiti laži i pričati o drugima, umjesto da pometu pred svojim pragom. Tako da svaki dan saznajem nešto novo o sebi od drugih. A tako i za njega. No moja mama ne sluša svoju vlastitu kćer, nego glupe babe koje nemaju pametnijeg posla. A ja pouzdano znam da te priče nisu istina.
Kako se riješiti njihovog proganjanja i špijuna za vratom? I kako vratiti normalne odnose u obitelj? Pokušala sam lijepo razgovarati tisuću puta, ali bezuspješno. Molim vas za pomoć. Ne znam više što bi sa sobom.
Odgovor:
Draga čitateljice,
jako mi je žao zbog svega što prolaziš sa svojim obitelji. Teško je kada nemamo podršku najbližih. Iako nam najbliži mogu željeti dobro, nekada njihov način i postupci mogu biti loši. U tvojoj situaciji gdje se događa psihičko (a i fizičko) maltretiranje, svakako bi ti savjetovala da prije svega trebaš potražiti zaštitu. Nitko nas nema pravo udarati niti psihički maltretirati – pa ni roditelji. Pomoć u tom smislu možeš potražiti u Centru za socijalnu skrb, možeš kontaktirati Hrabri telefon ili razgovarati sa psihologom (možda u svojoj školi imaš psihologa?).
Na tvoja pitanja kako vratiti normalne odnose u obitelji i kako se riješiti njihovog proganjanja zapravo nema odgovora. Obitelj bi vjerojatno (to samo nagađam) promijenila svoje ponašanje da nisi u vezi s tim dečkom. No, pitanje je želiš li ti radi uspostave normalnih odnosa u obitelji odustati od te veze. Ako želiš ostati u vezi, a s njima ne možeš razgovarati (jer nema smisla, jer si probala tisuću puta i nije urodilo plodom), tada ti mogu reći da se ljudi teško mijenjaju, a gotovo se nikada ne mijenjaju preko noći. Promjene su kod nekoga moguće samo ako to ta osoba želi. Ako tvoja obitelj bude htjela prihvatiti tvoju vezu, oni će se potruditi to učiniti pa makar im to bilo teško. Prihvatit će je radi tebe čak i ako budu mislili da bi za tebe bilo bolje da si u vezi s dečkom koji nema zdravstvenih problema. No, ne postoji nitko tko bi ih mogao „nagovoriti“ da promijene mišljenje. Oni to moraju sami htjeti.
Nažalost na druge ljude ne možemo utjecati. Možemo samo u nekoj situaciji utjecati na sebe i svoje postupke a sve s ciljem da se zaštitimo, da za sebe stvaramo okolinu koju nam odgovara. To nije lako, pogotovo kada ovisimo o ljudima s kojima se ne slažemo i kada su ti ljudi još i naša obitelj. Moj savjet bi svakako bio da potražiš stručnu podršku i da kroz ovu situaciju ne prolaziš sama.