Godinu dana ide u igraonicu (vrtić) i oduvijek je tamo povučen i šutljiv. Većinom se sam igra i neće komunicirati s ostalom djecom. On će se s njima igrati ali će šutjeti. S tetom razgovara no ako nešto treba rijetko će je pitati. Rješavaju radne listove i sad tu dolazimo do ozbiljnijeg problema zbog čega vam i pišem. Recimo, na radnom listu imaju stablo s 3 jabuke a ispod košaru u kojoj je 10-tak jabuka i trebaju obojiti jabuke u košari onoliko koliko vide na drvetu i on to ne napravi. Znam da zna rješenje, ali koncentracije uopće nema. Dok mu se nešto priča on sluša, čim ga se ostavi, radi po svom. Jučer smo bili na očnom pregledu i imao je vježbu da mu sestra okreće slovo E, a on ga mora svojom rukom oponašati. I ja vidim da on gleda u sestru i ne shvaća što mu želi reći i nešto je pokazao dobro nešto ne. I tu mu koncentracija pada. Izađemo van s njim vježbati, on se rasplače. I dalje ne zna što treba raditi i počinje živčaniti i više ne želi to raditi. Problem je u tome da ono što ne zna ni ne želi naučiti, nego odustane, a ono što zna to će raditi. Inače je pametan i mudar dječak, sve razumije, o tehnologiji da ne pričam, sve zna, slikovnice nauči napamet, recitaciju nauči za 10-tak minuta, ali gdje treba razmišljati kao da se ogluši. Razmišljam o odlasku psihologu i nadam se da će nam pomoći, a do tada bi vas molila ako mi možete dati par savjeta...hvala :) MZ
Odgovor: Djeca su po prirodi znatiželjna i spremna na učenje. Dijete koje izbjegava neke aktivnosti vrlo često to radi zato što mu je određena aktivnost iz nekog razloga teška. Dijete ju izbjegava kako bi izbjeglo osjećaj frustracije koji neuspjeh izaziva kod njega.
I sami kažete da vaš sinčić rado sudjeluje u aktivnostima u kojima se osjeća sigurno i u kojima ostvaruje uspjeh. Teškoće koncentracije mogu biti uzrok navedenih ponašanja kod vašeg mališana. Ukoliko je tako koncentracija i pažnja djeteta mogu se vježbati.
Ciljanim zadacima dječak bi s vremenom povećao moć svoje koncentracije i doživio osjećaj uspjeha što bi ga osnažilo. No, i drugi razlozi mogu biti uzrok nerazumijevanja naloga o kojima nam pišete. Budući se radi o predškolskom djetetu koje, uz to, spada u grupu neurorizične djece (porod u 34. tjednu) svakako Vam preporučamo napraviti procjenu djeteta (kod defektologa) kako bi se utvrdio izvor teškoća koje ima i kako bi se na vrijeme uklonilo sve ono što ometa njegov proces učenja.
Nataša Čičin – Šain, prof. defektolog