Do treće godine sam bila doma s njim, a zatim je krenuo u vrtić. Bilo je teško, dok se nije sprijateljio s jednim prijateljem i od tada se ne odvajaju jedan od drugoga. Moj sin je dosta vezan za njega te ga odgajateljica često opominje jer kad prijatelj ustane od stola on odmah za njim, s tim da nije završio sa svojim radom. Teta kaže da je inače dobar i da ih sluša. Premda mi je jedna druga teta kod koje je bio lani napomenula da primječuje blokade, te da je znao udarit dječaka kojeg je bolila noga, te da ja "otkačim od njega". Otišli smo na razgovor kod psihologa i konstatirali da je sa sinom sve u redu samo da ja moram biti malo sigurnija u svojim nastupima kad ga ostavljam u vrtiću i zahtjevima. Ja se doista trudim biti što dosljednija i razgovarati s njim što je više moguće. Ali njegovo ponašanje kad smo zajedno vani je neprilično dere se na mene kad mu nešto kažem, luduje po dućanu, odgovara ljudima preko volje, za tatu govori da je zločest, svako jutro cendra da ne bi u vrtić, čak me zna i udarit u trenucima ljutnje (npr. došao je iz vrtića i učim ga da se prvo izuje i ide oprat ruke, no on je dolučio da bi prije gledo tv, prvo sam ga lijepo zamolila da dođe, on je odmah pdgovorio bezobrazno ne, onda sam došla do njega i uhvatila ga za ruku, a on me pljusnuo na što sam ja izreagirala tako da sam ga pljusnula nazad i zabranila tv). Svaka druga riječ je ne, ti ćeš me obuć. Za vikend samo išli na zumbu s vrtićem bio je sretan šta idemo i šta ćemo plesat. Bilo je dosta mama i djece. Ali kad su tete htjele odvojit na jednu stranu mame na drugu djecu počeo je cendrat, još mu je jedna teta dobacila "Ajde pa nisi više beba". Počela je muzika, bila mu je preglasna, šta i je bilo i htio je otići, nije htio plesat nego da idemo doma. Ja nisam popustila i odradila sat zumbe a on je išo do stolice pa do mene cijelo vrijeme, pa cendro da bi doma da ga noge bole, da mu nije dobro, da mu je slabo čak je i probljedio, bilo mi ga je malo žao, a istovremeno sam bila ljuta jer se tako ponaša i nisam htjela popustit i otići. Tamo je bilo tridesetak djece i nikom nije niti smetala muzika niti su htjeli doma. Molim vas da mi pomognete jer više neznam kako da se postavim da mu bude bolje, više ne znam dal' se čega boji ili sam ja prestroga ili me manipulira? Yle Draga mama, Budući da djeca ovise od drugima i njihovoj skrbi, ona vrlo brzo nauče kod koga se mogu kako ponašati, što opis ponašanja Vašeg sina u vrtiću i s Vama i dokazuje.

Psihologica kod koje ste bili na razgovoru Vas je dobro savjetovala – postavljati granice. Međutim, ponekad to nije tako lako učiniti. Naime, nekim ljudima je izuzetno teško postavljati granice i biti ustrajan u tome. Razlog tome najčešće leži u odnosu koje je taj roditelj kao dijete imao sa svojim roditeljima tj. odnos koji su Vaši roditelji imali s Vama. Taj odnos je mogao biti prestrog – pa, kada ste željeli biti samostalniji, reći što mislite ili osjećate, ste bili ušutkavani ili nije bilo nikakvog interesa da Vas se istinski posluša ili je taj odnos mogao biti preblag i prezaštitnički – kada ste željeli nešto učiniti, roditelji su činili za Vas, te niste naučili kako se postavljati za sebe.

Kako god bilo, danas je Vama iz nekog razloga izuzetno teško postavljati granice sve dok se ne razljutite. Naravno, iz takvog odnosa niti Vi niti Vaše dijete nećete profitirati te će on vjerojatno ulaziti u još jači otpor prema Vama, svađat ćete se i udaljavati jedno od drugog, za što sam sigurna da ne želite.

Budući da ste naveli da pokušavate držati granice, ali da je Vam pri tome to vrlo teško, predlažem da se obratite nekom stručnjaku za razgovor. Vrlo često razgovor pomaže da otkrije što se to krije iza naših postupaka i zbog čega je neke stvari toliko teško provoditi (iako znate da biste trebali).

Ponekad znanje o tome kako bi stvari trebale funkcionirati i osjećaji koji se probude zbog pokušaja da učinimo kako znamo da bi trebali, su dijametralno različiti zbog čega je to vrlo kratkog vijeka i zbog čega se vrlo brzo vraćamo na „stare tračnice“ i počnemo ponovno popuštati. Taj razgovor Vas može osnažiti, možete pronaći svoje razloge zašto ste do sada činili sve što ste činili i pronaći način kako da činite stvari na dobar način za Vas koji će istovremeno poticati adekvatne reakcije Vašeg djeteta.

Lijep pozdrav,

Tatjana Gjurković,

dipl psiholog, certificirani terapeut igrom

Centar Proventus