E sad da ja ne gubim vrijeme objašnjavajući vam što je to hikikomori evo linka wikipedije https://hr.wikipedia.org/wiki/Hikikomori E sad kako nastaviti... Vidite imam 23 godine, svoj kuću nisam napustio 12 godina osim u vrlo rijetkim slučajevima kao odlazak liječniku. Da bude jasno, ja ne izlazim van iz svoje kuće, nemam nikakvih prijatelja, pao sam dva razreda, edukacije skoro da i nemam. Nikad nisam imao djevojku, oca nikad nisam upoznao, a majka je teški alkoholičar. Svoje dane provodim igrajući igre na računalu. Od ostatka svoje obitelji sam često zanemarivan, zbog svega toga često patim od suicidalnih misli. Ja iskreno ne znam šta da radim sa sobom. U slučaju preporuke odlaska na hitnu ili bilo kakvu drugu vrstu hospitalizacije znajte da ja to odlučno odbijam. Ima li opće smisla da nastavim sa životom? S poštovanjem.
Odgovor:
Poštovani čitatelju,
žao mi je zbog problema kojega imate i zaista smatram da je on prilično ozbiljan i kompleksan. U linku koji ste mi sami ponudili između ostalog jasno piše i o terapiji ljudi s ovim problemom – neophodan je tretman psihoterapeuta s kojim klijent treba uspostaviti odnos i surađivati. Pisanim putem i jednosmjernom komunikacijom to nije moguće te bi moj savjet bio da potražite pomoć psihoterapeuta – vjerujem da postoje oni koji bi došli u kućnu posjetu ili bi radili psihoterapiju putem Skype-a ili neke druge online aplikacije. Na slijedećem linku nalazi se popis psihoterapeuta koji bi vam mogli pomoći: https://www.savez-spuh.hr/registar/ te je moja preporuka da potražite pomoć.
Šaljem vam podršku.