Inače je veseo, znatiželjan i razigran, osim što se vrlo lako naljuti i onda se i baca na leđa što pokušavamo ignorirati. Što se noćnog spavanja tj. nespavanja tiče to nas više brine. Prije 2 mjeseca smo preselili u novi stan i on je od tada u svojoj sobi. Znam sve da to može utjecati na djetetov san, informirali smo se o tome i prva noć je bila jedina u plaču al smo ga stavili kod nas u krevet i prespavao je do jutra. Nakon toga je ponovo u svojoj sobi. Bio je počeo super spavat i preko dana, po 2h i on i mi smo bili zadovoljni. Onda su krenuli zubići i bio je nervozan cijeli dan, spavao bi doslovno po 5 min i to je bilo to. Zubeki su vani, al njegov san je sve gori. Sve ranije ga donosimo u svoj krevet (prije je bilo pred jutro 5-6h) oko ponoći, nemiran je, ponovo se uspavljuje na rukama (prije isključivo u krevetiću) ima uzasno lagan san. Ono što sam ja primjetila da se sve nekako pogoršalo odkad smo bili na zadnjoj kontroli neuropedijatra kad je zaspao u čekaonici na rukama i morali smo ga probudit, pa spavanje u autu na 10 tak minuta i to stalno buđenje, spavanje u nevrijeme za njega mu je ja mislim poremetilo san. Ima Dystoni sy, zato idemo kod dr. Ne tučemo ga, ne vičemo na njega (osim kad podignemo ton da mu kažemo NE za nešto što stvarno želimo da nauči da ne smije). Muči nas to, nočas nas je jako uplasio jer je vrištao usred noći a bio je kod nas, ništa nije pomagalo, na kraju smo upalili svjetlo i imam osjećaj da kad nas je vidio ili se probudio onda se smirio tek. Al onda opet nije htio/mogao zaspat. Lupao nogama, gugutao, vrtio se.... Pokušavam shvatiti zasto se to događa. Umoran je vidljivo a i mi, želim mu pomoći a ne znam kako??? Možete li mi Vi? Unaprijed zahvalna, zabrinuta mama Lp Draga mama,
Žao mi je čuti da Vaš maleni sin tako teško zaspi i ima tako lagani san. Svakako je moguće da je promjena prostora utjecala i na razinu opuštanja Vašeg sina. Kažem razinu opuštanja jer da bismo zaspali, trebamo biti smireni i opušteni za to. Zbog toga moje pitanje koje mi se nameće jest – koliko se, tijekom dana, Vaš sin ima prilike opustiti i smiriti? I na koje načine se smiruje?
Obično roditelji spavanje povezuju sa smirivanjem i opuštanjem djeteta, ili pak u kasnijoj dobi uz gledanje crtića. Premda je spavanje definitivno smirujuća aktivnost, da bi ono moglo smireno zaspati, njegov mali organizam treba biti za to opušten. Načini na koje možete opuštati tijekom dana svog sina je primjerice uz nježnu masažu. Možete pokušati pronaći i neku nježnu glazbu koja može u pozadini svirati. Možete mu i nježno, polagano pričati kako su mu mekane ručice, nožice, poput tijesta. Razvačite riječi, kao da su i one same potpuno opuštene. Ispočetka, ako će se opirati ovakvim aktivnostima, nemojte inzistirati da dugo traju. Možda svega par minuta za početak, a onda postepeno produžujte ili ponavljajte aktivnosti u tijeku dana. Naravno, važno je da se i Vi tome možete u potpunosti posvetiti tada i sami biti opušteni.
Nadalje, ako se dijete često ljuti, tada je njegovo tijelo često napeto. Da bi se ta napetost smanjila ili u potpunosti uklonila, bitno je da postoji prilika za njezino izražavanje (ispuhivanje). Zbog toga je važno da se njegova ljutnja ne ignorira u potpunosti. Drugim riječima, možete mu reći nešto poput: „joj, kako si ljut“ i početi udarati po npr. jastuku čime ga potičete da izbaci tu negativnu energiju umjesto da ga pustite da se valja po podu. On je mali, same riječi neće toliko razumjeti, ali upravo zato jer je mali možete mu pomoći da preusmjeri svoje reakcije, da one budu korisne za njegov mali organizam. On to ne može i ne zna sam. Vi ga tome trebate podučiti. Kada vidite da mu se tijelo sve više opušta nakon, vjerojatno nekoliko minuta udaranja po jastuku, onda možete preusmjeriti njegovu pažnju na neku igru, poput slaganja kocki i sl.
Ako se ljuti u igri, npr. jer nešto slaže pa mu to isto padne, onda mu isto kažite „joj, kako si ljut“, i dodajte nešto poput „ajmo probati još jednom, zajedno, polagano, složiti te kocke“.
Ako se u potpunosti ignorira ljutnja, tada dijete nema poruku od roditelja da su oni zainteresirani za njegove emocije čime se osjećaj gomila. U konačnici njegovo maleno tijelo ostaje napeto čitav dan. Ljutnja je snažna energija, koju je važno na neki način izbaciti iz sebe (bilo fizički u kontroliranim uvjetima – poput udaranja u jastuk, bilo verbalno – kada smo na tom razvojnom stupnju).
Ako se ovakve situacije nastave ponavljati ili ako se čak djetetovo ponašanje pogorša (učestalije vrištanje po noći), svakako Vam predlažem da se obratite psihologu za savjet. No želim Vas upozoriti da se zna dogoditi da je savjet stručnjaka da se još pričeka, da je mali itd. Nemojte se zadovoljavati sa tim odgovorima jer ako to traje već 2 mjeseca i ako se nastavi i uz ove savjete i narednih mjesec dana, tada očito neka potreba djeteta nije zadovoljena. Važno je odgonetnuti o čemu je točno riječ, odnosno uzrok problema kako bi se problem i uklonio.
Ako ste iz Zagreba, možete se javiti i na savjetodavni razgovor kod nas u Centar Proventus.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus