Išli smo okulisti i rečeno je da je to zbog alergije, jer inače je alergična na orašinu ambroziju, korove i sl. Međutim, to treptanje je preraslo u veliki problem. Naime, uz treptanje i stiskanje očiju na po 5 sekundi ona i (ne znam kako to reći drugačije) okreće oči prema gore u toj mjeri da ne može pisati, čitati, dakle počelo ju je smetati u svakodnevnom obavljanju školskih obaveza. Opet smo išli okulisti i kažu nam da je to nesvjesni tik. Ali ona je svjesna kad to radi samo ne može kontrolirati jer kaže da ju nešto smeta u očima i da zato to radi. Naručeni smo i za drugo mišljenje okuliste i kod dječjeg psihologa. Da li vam ovo upućuje na tik ilimože biti još nešto? Inače je odlična u školi, uključena u aktivnosti, vesela i aktivna na satu. Hvala vam unaprijed. Ella
Poštovana mama,
svakako ste dobro napravili što ste prvo posjetili okulistu koji može provjeriti je li fizički sve redu s njenim očima. S obzirom na specifičnost njenog problema razumljivo je i da tražite drugo mišljenje. Također, kako bi dobili cijelu kliničku sliku, kod ovakvih smetnji uvijek je dobro potražiti i mišljenje neuropedijatra. Ukoliko se pokaže da je organ fizički zdrav tek tada se može posumnjati na druge, psihološke ili emocionalne uzroke njenih poteškoća. Kako ste i sami već pretpostavili, kad se izuzme fizički uzrok, velika je vjerojatnost da se u njenom slučaju radi o nekontroliranim tikovima. Tikovi najčešće nastaju uslijed povećanog stresa koje je dijete doživjelo ili su na neki način povezani s djetetovim emocijama. Za razliku od odrasle osobe djeca najčešće stres u svom tijelu ne znaju prepoznati ni verbalizirati te traže alternativne načine oslobađanja napetosti. Spomenuli ste da su se tikovi vaše kćerkice počeli javljati prije nepunih godinu dana. Pod pretpostavkom da je vaša kćer krenula u školu sa sedam godina, pitam se jesu li na neki način povezani s tim događajem. Drago mi je čuti što je vesela i aktivna na satu, no polazak u školu mnogoj djeci predstavlja veliki izazov koji zahtjeva visok stupanj prilagodbe. Također, prisjetite se da li se dogodio neki značajan događaj prije nego što su tikovi počeli – preseljenje, dolazak brace/seke, preseljenje u svoju sobu, ranija hospitalizacija, gubitak člana obitelji, kućnog ljubimca i sl. Možda postoje neki konflikti u obitelji, nevezani za nju, zbog kojih može osjetiti povećan stres. Kako djeca još nemaju razvijene tehnike nošenje sa stresnim situacijama treptanje i okretanje okicama joj može predstavljati ispušni ventil kojim, na neki način, izbacuje neugodne emocije i smanjuje unutarnju napetost. Naravno, vrlo je važno kako Vi doživljavate njene tikove. Potpuno je razumljivo je da Vas njeno stanje brine, no prevelika fokusiranost na tikove s Vaše strane mogla bi joj dodatno stvoriti pritisak. Važno je usmjeriti pažnju na aktivnosti u kojima uživa, koje su joj opuštajuće. Provesti s njom vrijeme u razgovoru, igri. Ukoliko se tikovi ne počnu smanjivati svakako preporučujem posjetu dječjem psihologu. Sretno!
Jelena Borić, magistra psihologije