Inače moje djete nije agresivno, ali je dovoljno živo da napravi takvu glupost. Kad smo ga pokupili iz vrtića, odmah nam je rekao što je bilo i jako je plakao. Ne zbog toga da bi suzama ublažio cijeli događaj nego mu je jako bilo žao. Rekao je da se nakon tog događaja u vrtiću nije htio više igrati i da je plakao u kućici jer zna što je napravio i da nije htio. Danas kad sam ga dovela u vrtić, saznali smo da je taj dječak u gipsu. Jedva sam ga ostavila u vrtiću, jer je jako plakao da hoće doma. Nazvala sam roditelje i ispričala sam se zbog ovog događaja. Planiram s njim i posjetiti prijatelja. A sad jedino što me brine, koju vrstu kazne da mu odredim. Koliko kazna mora trajati da bude stvarno prava "škola" za ovo neprihvatljivo ponašanje. Držim da on to nije htio napraviti, ali desilo se i sad hoću da odgovara za posljedice. Molim vas za pomoć! Mama I.
Draga mama,
Vaš 6-godišnjak zvuči kao pravo nestašno dijete! I to je predivno jer to znači da se slobodno izražava, spontano ponaša, da je zaigran i da ako se nešto dogodi, da to nije učinio s namjerom već jer je maleni i tek uči kako se sve situacije mogu odviti.
Nikako Vam ne bi preporučila da ga kaznite!
Razlozi su sljedeći: cilj kazne je da dijete shvati svoju posljedicu ponašanja. Prema onome što ste opisali, on je to itekako shvatio, čak možda i previše bolno. Zamislite kako mu teško mora biti kada je plakao nakon tog događaja, čak se povukao u osamu, tj. u kućicu dok niste došli po njega. No tu nije bio kraj njegovog stanja, odnosno vjerojatno miks osjećaja (tuga, krivnja) već se sve to nastavilo i drugi dan kada nije želio ostati vrtiću i ponovno se igrati s svojim prijateljima.
On očito itekako razumije „posljedicu“ svog ponašanja što je i cilj kazne. Čini se da imate vrlo bistrog i senzibilnog dječaka, kojeg u ovakvoj situaciji nije potrebno kažnjavati jer na taj način ga možete potpuno nesvjesno za ubuduće sputavati da bude spontan, znatiželjan, autonoman, a to vjerujem da ne želite.
Primjerice, da je, dok je zaigrano trčao pao i sebe ozljedio – biste li ga kaznili? Vrlo vjerojatno ne bi. Ovo je zapravo ista stvar samo što nije ozlijedio sebe, već drugog dječaka. Dečki se vole naguravati, hrvati, boriti. U pozadini ne stoji ništa loše i to je OK igra, ali baš kao što i trčanje može završiti s padom i odlaskom u bolnicu tako isto to može završiti i nedužno naguravanje.
Ono o čemu se može voditi ubuduće računa jest da ih se više nadzire u tim situacijama kako bi se eventualno možda moglo spriječiti ozbiljnija posljedica. To je zadaća odgajatelja dok su djeca u vrtiću, a Vaša dok je s Vama.
Uživajte u svom nestašku,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igromCentar Proventus