. Stvorili su oko sebe i svoje djece svijet u kojem imaju svoja pravila i zakone. Najstrašnije je to što negiraju svijet koji ih okružuje tj. govore kako su oni protiv ovog svijeta jer ovaj svijet nije dobar, ali nas nisu nikada učili kako da se nosimo s tim lošim svijetom. Ja imam 19 godina i ovo je moja priča. Cijeli svoj život bila sam poslušno dijete koje je uvijek pomagalo doma u kućanskim poslovoma još od 6. godine. Sve je bilo super i bajno dok nisam ušla u pubertet. Tata me pokušao sačuvati od ovog svijeta stavivši me pod stakleno zvono. Do 16. godine nisam smjela tati niti spomenuti nikakvog dečka jer još nije vrijeme za to. Barem je tako on govorio, ali i vi i ja znamo da zanimanje za dečke puno ranije počne. Da ne spominjem izlaske koji uključuju vrijeme iza 23 h o kojima nije bilo ni govora (a svi drugi su smjeli). Ta njegova želja za kontrolom dovela je do toga da je odobrio moju facebook vezu (na početku) s dečkom od 21 godine (5 godina starijim od mene, jer tad sam imala samo 16), a odobrio ga je samo zato jer je nazvao njegovog župnika i pitao ga da li taj dečko ide u crkvu (ludost, zar ne?), kao da je to garancija da netko nije loša osoba. Valjda je mislio da će na taj način postići kontrolu pošto je to veza na daljinu, i bio je siguran da me neće zanimati dečki koji su mi dostupni. Jednog jutra mi je došao u sobu i pitao da li želim danas s njim za Zagreb da upoznam dečka s Facebooka (živjela sam podalje od Zagreba). No ta njegova kontrola je postajala sve upitnija što sam ja bila starija. Nakon nekog vremena tata je shvatio da je izgubio onu sigurnu kontrolu nada mnom i umjesto dotadašnjeg guranja u brak, jednog dana je on “odlučio” da je našoj vezi došao kraj i pokušao nas razdvojiti, što je u meni izazvalo još veći bunt. Međutim u međuvremenu sam postala punoljetna i moj bunt je bio veći no ikad. Nakon nekoliko razgovora u kojima sam s tatom pokušala doći do nekakvog kompromisa da završavam 4. razred u Zagrebu, on je to potpuno zabranio i ustrajao na tome da moram prekinuti tu vezu i izbiti si iz glave odlazak u Zagreb. Barem dok sam pod njegovim krovom. Na što sam ja naravno spakirala kofere i otišla. Nije me spriječavao nego je nezrelo dijete pustio da samo odlučuje o tako velikoj životnoj prekretnici (punoljetna sam, ne?). Tu je bilo puno suza, patnje i razočaranja. Na kraju se ispostavilo da taj dečko nije baš onakav kakvim se predstavio nego sasvim suprotno i ja sam završila jako povrijeđena i ponižena. A razlog tomu je što nisam sumnjala u njega zato što me otac već praktički gurao u brak. Ja sam si jednostavno zacrtala da je to to i da ću s njime provesti svoj život. Znala sam da nije savršen i imao je puno mana, ali ja sam sve te mane negirala u svojoj glavi po uzoru na svoju majku, a na kraju krajeva i tata me je učio kako patnju treba prikazivati Bogu i kako je ona zapravo dobra. Naime moja majka je doma, kuha, pere, čisti, pegla, rađa djecu (prvo dva sina, pa tri kĆeri) i uvijek se slaže u baš svemu što tata kaže, makar i sama zna da je više puta u krivu. Jednostavno je potlačena i njezino mišljenje nikad nije izrečeno, dapače mislim da je izgubila moć samoodlučivanja nakon tolikih godina slijepog služenja i udovoljavanja. Nakog nekog vremena sam shvatila što mi se dogodilo i hvala bogu sad je to sve iza mene. Čak sam tatu probala suočiti s onime što mi je napravio, no njegov odgovor na to je bio da sam si ja sama kriva za sve što mi se dogodilo i da sam njega slušala da bi sve bilo u savršenom redu. On je egoist koji nikada, ali baš nikada ne može priznati svoju grešku. On je uvijek u pravu. I točka! Nema rasprave. No sada je to sve iza mene, odvojila sam od njih i dečka koji me povrijedio i ponižavao, te sad živim miran i sretan život. Problem je u tome što imam 2 mlađe sestre od kojih sad jedna ima 14 godina i puno je buntovnija od mene, i puno ju je teže čak i nemoguće kontrolirati. Bojim se da će proći puno goru priču od moje, ako ja na neki način ne pomognem, a priča se već počela odvijati. Brat koji je “šegrt” od tate i neupitno ga prati i podržava u svemu, upada joj na facebook i prati je u stopu te uredno izvještava sve tati, a tata na to ima striktne kazne u kojima joj oduzima mobitel, kompjuter, slobodu te sve što je veseli. Čak ju je otac jednom pratio kad se išla naći sa dečkom koji je možda godinu stariji od nje, te je zbog toga stavio u strogu kaznu. Problem je i u tome što se općenito u kući ne razgovara o sexu, jedino što se zna o tome je da se to ne smije prije braka (to neznanje je i mene skupo stajalo). Strah me je da ako ne dobije kod kuće ljubav, podršku, odobravanje, i ako ne shvate njene emocije i zbrku u glavi, i ne porazgovaraju s njom o tome, da će naći dečka u kojem će to sve pronaći. A znamo kakvi su dečki u tim godinama i što zapravo žele. Da vam se javim za savjet potaknuo me je jedan uznemirUjući poziv od uplakane sekice koja mi je rekla da je rekla tati da svaki dan plače zbog njega i da je nesretna, a što je bio njegov odgovor? Isto kao kada sam ga ja suočila s njegovim greškama: "sama si si kriva zato što me ne slušaš". E sad mene muči to kako nesigurno dijete od 14 godina može biti samo sebi krivo? Da situacija bude gora, tata nju, koja prolazi sa vrlo dobrim uspjehom u školi, gura u frizersku školu pod izlikom da "ona nije za učenje". Napričao joj je kako će jednog dana imati svoj salon i kako će zarađivati puno novaca. Time je ubio svaku daljnju ambiciju za školovanje i učenje, jer on je ipak tata i neupitan autoritet njoj, kako je bio i meni. Molim vas za pomoć jer stvarno ne znam štO da radim, a znam da s razgovorom ništa neću postići zato što je moja obitelj (OTAC) prezatvoren i zadrt za ikakav drugačiji pogled na situaciju. pogotovo ako taj "pogled" njega stavlja u situaciju da je nešto pogriješio. Poštovanje, i unaprijed hvala! Zabrinuta seka.
Draga seka,
svaka ti čast na tome koliko si svega svjesna i koliki si borac. Vrlo si živo i slikovito opisala svoju obitelj. Malo ću se osvrnuti na to premda to nije tvoje pitanje.
Tvoja se obitelj, odnosno tvoji roditelji ponašaju sukladno svojim vrijednostima, a vrijednosti su ono što nam je važno i što smo usvojili otprilike do pete godine života, najčešće pod utjecajem roditelja, ali moguće je i nekih drugih roditeljskih figura. Bez obzira na to, vrijednosti i uvjerenja doživljavamo kao svoja vlastita i spremni smo ih braniti, jer je to ono što nam je VAŽNO, vrijednosti nas motiviraju i određuju kako ćemo se ponašati.
Npr. netko kome je vrhunska vrijednost sreća, što znači da silno u životu želi biti sretan, ponašati će se u skladu s tim, a na bilo koju naznaka da nije sretna, ta osoba će postati uznemirena. Ili primjerice netko kome je jako važno poštenje, biti će ogorčen na ljude koji nisu pošteni, a sam će se ponašati u skladu s tim.
Tvojim su roditeljima važne stare tradicionalne vrijednosti. Poštenje, vjera, poslušnost, žrtva, kajanje neke su od vrijednosti koje se daju naslutiti. Oni zaista vjeruju da je svijet opasno mjesto i žele svoju djecu zaštiti od sve siline zla koja vreba na sve strane. To su njihova uvjerenja i njihove vrijednosti.
Ono što je važno za tebe da spoznaš, jest da vas nisu naučili kako da se nosite s tim, ne zato što su zločesti ljudi, već zato što niti sami ne znaju kako se nositi s tim. U svom konzervativizmu i vjeri nalaze sigurnost i znaju samo za to, stoga vam to svim silama žele usaditi.
Govoreći ti ovo ne želim opravdavati njihovo ponašanje prema tebi, nego ti pomoći da vidiš širu sliku koja ti pak može pomoći da na lakši i jednostavniji način nađeš svoj put. Ti si se buntovno borila za sebe zapravo bježeći od njihovih vrijednosti. To je kao neka referentna točka od koje ideš i protiv koje se boriš.
Ja mislim da je sada već vrijeme da počneš razmišljati iz "ja" pozicije; što je ono što ti želiš i kako ćeš doći do toga. Njih ne možeš promijeniti, neće se promijeniti, ti ih možeš prihvatiti kao takve kakvi jesu (takvi kakvi jesu postali su sigurno zbog mnogo utjecaja…možeš se pitati kakvo je bilo njihovo odrastanje, kakvi su bili njihovi roditelji prema njima i vrlo brzo ćeš doći do odgovora).
Što se tiče tvoje seke, njoj možeš pomoći baš na način da budeš tu za nju. Spomenula sam roditeljske figure. I opet naglašavam da ne možeš promijeniti roditeljski odnos prema sebi ili sestri, ono što je važno da ti takva kakva jesi, empatična, borbena, svjesna, zrela - možeš njoj biti podrška i sigurna sam da ćeš imati veliki utjecaj na njen razvoj.
Mnogi ljudi koji su odrastali u okviru krutih obiteljskih vrijednosti, ili ljudi koji su imali traumatična iskustva ili ljudi koji nisu imali roditelje ili su bili zapostavljani, mnogi od njih imali su neke važne ljude u životu koji su im bili podrška i utjeha. To si zasigurno i ti tvojoj sestri. S druge strane, tvoja sestra ima i neke druge ljude u životu, učitelje, prijatelje, poznanike…i mnogi od njih imaju zasigurno pozitivan utjecaj na nju. Nadalje, pišeš da je i ona borac. To zapravo znači da će naći svoj put, kao što si i ti.
Puno sreće,
Jelena Vrsaljko TA psihoterapeut, NLP trener, dipl. soc. rad.