S 10 mjeseci je dobila prvi genetski epileptični napadaj i onda je sama od sebe, nakon prvog uzimanja lijeka krenula je puzati, sjediti, ali je dugo trebala da prohoda. S 20 mjeseci je napravila prve korake bez držanja. U međuvremenu je imala još pet epileptičkih napadaja. Od kad je prohodala jako brzo je protrčala, razumije sve kao odrasli čovjek, sve što joj se kaže, jako je pametna i prezadovoljna sam kako napreduje iz dana u dan. Liječnici se isto čude kako je dobro i uspješno napredovala.

Međutim, problem je govor. Već s godinu dana je počela govorit mama i baba i od tad više neće izgovoriti ništa novo, osim par riječi koje nisu razumljive, npr. majgo. Vodimo je često na kontrolu i sve je u redu, međutim problem je što je krenula kod logopeda, ali ona razumje samo hrvatski, a logoped priča njemački jezik i baš vidim da njoj nije zanimljivo da uopće razgovara s logopedicom, jer ju ne razumije. Logoped joj samim time ne može pomoći. Ja se trudim kao papagaj da razgovaram s njom po cijeli dan, ali ništa neće odgovoriti. Što da radim? Hvala na odgovoru Pozdrav.

Poštovana,

s obzirom na kratak opis anamneze koju ste opisali, i teškoće u vidu epilepsije, prije svega bih naglasila važnost intenzivnog rada s terapeutom (logoped, radni terapeut, rehabilitator) s ciljem poticanja cjelokupnog razvoja mozga i svih njegovih područja. Razvojni ishod kod takvih vrsta oštećenja je složeno međudjelovanje bioloških obilježja i prilika za učenje iz okoline. Budući da zbog epileptičnih ispada dolazi do disharmoničnog razvoja mozga i nesustavnog povezivanja sinapsi, te često stagnacije i regresija onog već naučenog, važno je ciljano pratiti u datom trenutku gdje je dijete razvojno u svakom elementu razvoja (jezik i razumijevanje, motorika govora, motorika tijela, psiho-emocionalni razvoj).

Od izrazite je važnosti ne nuditi u vidu podučavanja djeteta samo ono što bi za kronološku dob bilo očekivano, nego utvrditi gdje je dijete razvojno u svakom području, te prilagoditi učenje prema tome. Jedan od primjera je zahtijevanje ponavljanja čitavih riječi i prezahtjevnih struktura, a dijete možda nema dobro razvijenu imitaciju i ponavljanje samo jednog jednostavnog elementa (pokret, glas, slog..).

Razumijem vašu zabrinutost oko dvojezičnosti, no budući da je razvoj komunikacije prije svega velikim dijelom i neverbalan, možete iskoristiti rad s logopedom u tom smjeru. Možete se usredotočiti na vježbanje komunikacijskih obrazaca, različitih 'body language' igara, imitaciju zvukova i pokreta, izmjenu u komunikaciji (ja bacim loptu, pa ti, ja složim kocke, pa ti...) bez obzira na jezik kojim terapeut govori. Svakako je za razumijevanje i vokabular poželjno da dijete ima bazu u koju je siguran, stoga vi s djetetom slobodno radite na tom dijelu usvajanja hrvatskog jezika, ako je to vaš matični jezik i dijete je njemu izloženo. Također, sve navedeno potičite i kroz grubu i finu motoriku, jer time stimulirate i povezujete neurološke sinapse, te vježbate funkcionalnost samog mozga i svih njegovih centara.

Još jednom naglašavam, svakako je preporuka uključiti se u rad s nekim od terapeuta, te intenzivno poticati komunikacijske obrasce i razvoj motorike.