Oduvijek je bio i pomalo problematičan u školi - nemiran, ometa nastavu i sl. Sada to eskalira u 5. razredu. Stalno se žale na njegovo ponašanje tokom nastave. Nije agresivan niti bezobrazan. I ocjene su sve niže. Stalno ga moram podsjećati na zadaću i školske obaveze. Pokušala sam nježno i s podrškom no on se još gore ponašao. Zatim sam zauzela čvrst (neprijateljski) stav i skinula mu sve od Pc-ja do TV-a. Ni to ne pomaže. Više ne znam kako se postaviti. Rekla sam mu da ću dići ruke od njega, da ga pokušam urazumiti, da shvati ozbiljnost situacije. Mi inače imamo jako privržen odnos, ali ni to ne djeluje. Kad ga posjednem da razgovaramo on sve razumije i bude mu iskreno žao, zna se rasplakati i obećati da će bit bolji... do sljedeće prilike. Kao da se ne može obuzdati i zaboravlja se. Kod kuće ima svoje male zadatke i poslušan je. Ima veliko i dobro srce i boli me da ne dopire do njega to što mu govorim i da sebi šteti svojim ponašanjem u školi. Molim savjet. Zabrinuta mama. Draga zabrinuta mama,
vidim da ste doista pokušali sve metode koristiti kako biste ga podučili kako se treba ponašati. S obzirom na njegovu životnu priču – kako je on to proradio? Da li je doista prebolio Vaš razvod i činjenicu što ne viđa oca (pretpostavljam da ga ne viđa, barem ne redovito, obzirom da ste naveli da nije u Hrvatskoj)?
Djeca koja su doživjela brakorazvod roditelja, a koji su k tome još senzibilniji i bistri, obično imaju poteškoća u prihvaćanju cijele te situacije čak i ako je roditelj s kojim su ostali živjeti to prebolio. Kada se nađu u stresnijem životnom periodu, poput kretanja u 5.razred kada se stvari značajno mijenjaju, tada to što nisu prebolili neki drugi period u životu dolazi snažnije do izražaja.
Premda niste naveli kako reagirate u situacijama kada je on tužan, frustiran, uplašen, razočaran, ono što Vam svakako mogu sugerirati da ga u takvim situacijama prvo poslušate, zagrlite, dotaknite, nježno razgovarajte. Dajte mu podršku. Tek nakon toga razgovarajte o rješenju situacije. Pitajte ga i što ga je potaknulo da se ponaša da ometa nastavu, da li mu je bilo dosadno, da li je bio gladan, da li je bio umoran. Drugim riječima, naučite ga da prepozna uzroke svojeg ponašanja. Kada dođete do toga, onda ga možete učiti da ima opcije. Npr. ako je gladan, a prošlo je vrijeme obroka, neka ima nešto s sobom u torbu. Ako mu je dosadno, može li nešto crtati, čitati ili nekako drugačije zaokupirati svoje misli barem na kratko. Ako je umoran, treba li više spavati. Djeca vrlo često ne znaju da imaju različite opcije da se različito ponašaju u trenutku kada su ljuti, tužni, osjećaju dosadu, umor itd. Ako ga uspijete podučiti da prepozna kako se osjeća u trenutku kada počne remetiti nastavu (pretpostavljam da to ipak ne čini baš 100% vremena što je u školi) i nakon toga mu sugerirati različite opcije ponašanja. O tim opcijama bi bilo poželjno da svakodnevno razgovarate, da zajedno vidite što se dogodilo ako nije koristio drugu opciju – da li mu je npr. važno da se svidi vršnjacima pa i zato radi nepodopštine i sl.
Povrh ovog, ono što Vam svakako savjetujem da rečenice poput „dići ću ruke od njega“ obavezno više ne izgovarate. Te rečenice obično jako povrijede djecu zbog čega mogu imati još većih problema u koncentraciji i održavanju pažnje. Znam da ste to rekli u dobroj namjeri, ali takve rečenice nikada ne urode kvalitetnim plodom. Čak i da Vas je poslušao, to bi tada učinio iz straha da Vas ne izgubi, a ne zato jer je razumio važnost situacije.
Ako ovo ne urodi plodom ili ako mislite da nije prebrodio Vaš brakorazvod, svakako Vam savjetujem da potražite savjetodavnu pomoć dječjeg psihologa. Ako ste iz Zagreba, možete se obratiti nama u Centar Proventus. Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom, Centar Proventus