Draga mama,
Ispričajte mu ono što će se dogoditi kroz priču. Da bi bilo slikovitije i njemu interesantnije, možete se koristiti i lutkama, autićima, bilo s čim se inače igra, a što će predstavljati osobe iz njegovog svakodnevnog života i doktore. Primjerice: jedan autić je on, jedan autić ste Vi kao mama, jedan autić je tata. I onda mu reći kako će autić-mama i autić- tata otići sa autićem-dijete u bolnicu (i odete doista negdje gdje je "kao" bolnica). Onda autić-dijete ostaje s doktorima (i nadam se i sa Vama – bilo bi jako dobro, ako je ikako moguće da budete noću s njim jer je to doista stresan trenutak u kojem dijete itekako treba roditelja). Možete onda staviti masku na glavu (ako znate da će imat masku) i tako glumiti autić-doktora. Autić–doktor pregleda autić–dijete i odveze ga u salu gdje on spava, a autić-doktor se brine za autića-dijete. Onda autić-dijete odvezu u sobu gdje ga autić-mama dočeka, poljubi, zagrli, utješi i itd. Njegova simbolička igra (to je ova igra kroz autiće) se još razvija i moguće je da će ponavljati ovu priču koju ste mu Vi ispričali jer je trenutno više u fazi imitacije. To je ok. Isto je ok, ako će imati bilo kakva pitanja vezana za sve to, da mu odgovorite (naravno, na njemu primjeren način). No isto tako, imajte na umu kako mu ovim načinom možete samo malo približiti što će mu se događati i da to ne znači da se neće jako plakati ili biti jako uplašen. Djeca najviše uče kroz svoje iskustvo, i dok nemaju to iskustvo, ne razumiju u potpunosti što će ih čekati. Zato je, važnije od same pripreme što ga čeka, biti uz njega svo vrijeme koje je moguće (osobito po noći, ako je to ikako moguće), kako biste ga mogli u datom trenutku smiriti, utješiti, biti uz njega i tako mu pomoći iznova potvrditi osjećaj sigurnosti koji ima uz Vas.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igromCentar Proventus