U prvom vrtiću je bio u skupini među samim bebama koje je stalno tukao, a mi smo to pripisali adaptaciji i ljubomori. Sad je u novom vrtiću sa svojim vršnjacima, njegovo ponašanje je na početku bilo dobro, ali sad je opet počeo izazivati drugu djecu i ne slušati. Doma je nekad kao sunce a nekad ne znam što bi s njim, pa idem što više van s njim. I doma kada se igra u većini slučajeva to završi sa bacanjem igračaka ili trganjem. Zapravo on u nekom svom naletu emocija ne zna granice. Ne znam kako da mu pomognem i kako da odredim granice. Molim Vas za pomoć, jer propadam u zemlju od srama kad mi tete kažu da je nekoga pljunuo ili udario.I. Draga mama,
Vaš je dječačić vjerojatno i „živog“ temperamenta te je stoga malo teže postaviti mu granice. Malo teže, ali na sreću ne i nemoguće. Nadalje, ophođenje s drugom djecom stvar je socijalnih vještina koje on još nije naučio. Zapravo u fazi je učenja i vaš je zadatak da ga naučite. Kako ćete to učiniti?
Prvenstveno svojom dosljednošću. Svaki puta kada ugrozi sebe, druge ili imovinu: što znači da tuče sebe ili druge, da pljuje drugu djecu ili da trga igračke, smjesta ga spriječite. Ako ne ide nikako drugačije udaljite ga fizički i čvrsto ga držite dok se ne smiri.
Vjerujem da takvo što zna biti naporno, ali ako imate na umu cilj, a to je postavljanje granica i učenje socijalizacije biti će lakše. To možete učiniti jasno usmjereni na cilj i pri tome ne osjećati neke neželjen emocije za koje postoji opasnost da se kod vas pojave.
Za ostale situacije reagirajte prema svojim kriterijima gdje je granica kada se postavljaju granice. Moj je savjet da te granice budu malo rastezljivije, drugim riječima da ne treba biti previše situacija u kojima se postavlja granica sa „NE“. „NE“ neka ostane samo za one situacije kada procijenite da ga je potrebno adaptirati (tuče, štipa, pljuje druge ili sebe, trga imovinu, trči prema cesti, gura ruke nepoznatom psu u usta, psuje starije, traži da mu se kupi neka igračka koju mu vi iz bilo kojeg razloga ne želite kupiti, traži slatkiše prije ručka, ruši stvari za koje ste mu rekli da ih ne dira…).
To su situacije kada je potrebno biti dosljedan i ostvariti svoju prijetnju kao što je primjerice „Smjesta prestani trgati autić. Ukoliko ne prestaneš s tim idemo kući.“. Najvažnije je da ukoliko ne prestane na vašu opomenu zaista izvršite prijetnju i odete kući „bez pomilovanja“.
U drugim situacijama kada izađete s njim van jurite, trčite, zezajte se, smijte se ili jednostavnije rečeno prilagodite se njemu koliko vam to vaša osobnost dozvoljava. On ima energije i potrebno je da ju na neki način ispuca. Ako će to biti u društvu s vama za njega će biti još bolje.
Što se tiče ponašanja u vrtiću, molim vas nemojte propadati u zemlju od srama. U vrtiću za prijetnje kaznom, određivanje kazne, kažnjavanje odgovorni su odgajatelji. Vi niste tamo ne znate što se događa i ne možete na to utjecati. Kada vam teta kaže da je nekoga pljunuo izrazite i komunicirajte s njim da vam se to ne sviđa, da to ne odobravate i prepustite odgajateljima što će s tim. A vi se posvetite vremenu koje provodite s njim. Svako ponašanje koje je neprihvatljivo spriječite, a svako koje je u redu pohvalite. Primijetite kada učini nešto dobro, primjerice kada s nekim podijeli svoju igračku. Primijetite kada vas posluša, kada se lijepo igra, kada je znatiželjan, kada je pun energije.
Usmjerite se na sve pozitivno. Na taj ćete način i njegovu pažnju početi usmjeravati na pozitivna ponašanja.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, Centar Proventus