Ima jako puno ispada plača i tantruma što ja tumačim sljedećim razlozima: terrible two sam po sebi, a ona je dijete izuzetno jake volje; čestim odlascima oca koji je pilot pa jako često izbiva iz kuće, a jako je vezana za njega; nedavnom bolovanju od hripavca koji ju je noćima budio i gušio i jako je prestrašena od tih epizoda; pojavljivanju i razvoju emocija tuge i ljutnje te dolazak sestrice. Uz to je izuzetno voljela sisati i još uvijek žica vrlo često, pa ih dojim u tandemu, ali starijoj djevojčici ograničavam dojenje na kratke epizode prije spavanja ili kad je jako uznemirena i traži sisati. Nemogućnost dojenja kad poželi kako je bila naviknuta kao beba, ju prilično frustrira te nikako nismo mogli prekinuti dojenje, ali smo ga prilično smanjili. Sada u sebi po mom mišljenju ima dosta suprotne osjećaje. Ljubav prema bebi i želju da je mazi, ali istovremeno i ljutnju na nju i želju da joj radi sve ono što ja zamolim da joj ne radi (stiskanje ručica, glavice, polijevanja po licu, diranja očiju i sl). Prema meni isto tako osjeća veliku ljutnju. Kad je frustrirana i plače, zove me milijun puta iako stojim ispred nje i što god da pokušam odbija i vrišti još jače. A zadnjih nekoliko dana i mene želi ozlijediti. Bijesno me lupa i grebe. Ne želi da je dodirnem ni mazim, a istovremeno ne želi da je ostavim na miru i to sve može trajati od nekoliko minuta pa i do pola sata. Ja sam uvijek uz nju i samo joj govorim utješne riječi i sve završi da mi se konačno baci u zagrljaj. Posebno je frustrira i ljuti kada je molim da ne viče jer beba spava i kao da joj je uvijek cilj da bebu probudi. Nisam sigurna kako postupati i molila bih za savjet. Uz to, ono što me još muči je da sam nedavno dobila dobronamjeran savjet da joj ponudim dudu na što sam ja ostala prilično zbunjena te mi se to nikako ne čini kao dobra ideja s bilo koje strane s koje taj savjet promotrim. Pogotovo zato što u 27 mjeseci nikad nije imala dudu ni minute u svom životu, nema nikakvu emotivnu vezanost za dudu te je mlađoj kćeri koja dudu ima, nikad nije pokušala uzeti i staviti sebi u usta.Osim nekoliko puta iz fore, tek toliko da joj je ukrade, što joj ja nisam dozvolila. Molila bih vas i za savjet i da li da joj zbog emocionalno teškog perioda sada uvodim dudu kao tješilicu ako ju nikad nije imala? Srdačan pozdrav. Hvala!
Draga mama,
prekrasno je vidjeti s koliko pažnje pristupate svojoj djevojčici i kako brižno motrite njezine potrebe i reakcije u periodu kojeg ste prepoznali da joj je zahtjevan. Kako ste i sami kroz svoje pismo dali naslutiti, mnoštvo promjena u okolini Vaše djevojčice zbilja može biti izazovno za nju te uslijed povećane frustracije dovoditi do čestih ispada plakanja i tantruma. Primijetili ste i da je češće ali ponekad i kroz neprimjerena ponašanja počela pokazivati emocije ljutnju i tugu. U ostatku odgovora usmjerit ću se na načine kako možete pomoći svojoj djevojčici da se nosi s intenzivnim emocijama i nekim smjernicama kako da se bolje prilagodi na dijeljenje Vas sa sekom.
Za početak, ono što ste već i naveli, djeca se mogu ponašati na načine koje ste primijetili kod Vaše djevojčice iz više razloga, možda zbog toga što se nije navikla na novu situaciju (dolazak mlađe sekice, nedavno iskustvo bolesti, izbivanje oca zbog posla itd.), a možda je ponekad i tužna zbog nečega, možda je ljubomorna na seku, ili je možda ljuta... Kada postoje značajne promjene u djetetovoj okolini moguće je da se takva ponašanja javljaju jer se dijete još uvijek nije uspjelo prilagoditi na novonastalu situaciju te da je zbog nečega osjetljivije/napetije. Također, kako ste pretpostavili, Vaša djevojčica tek se uči kako se nositi s emocijama koje doživljava te to može ponekad za nju biti vrlo zahtjevno i u tome joj treba Vaša pomoć. Kako bi bolje razumjeli što se u njezinom tijelu tada događa možete pročitate ovaj članak. Djeca u dobi u kojoj se nalazi i Vaša djevojčica tek razvijaju strategije nošenja s problemima i teže se samoreguliraju te to vjerojatno može biti objašnjenje zašto ona ponekad reagira na neprihvatljive načine. Kako bi tada mogli pomoći djetetu da se smiri važno je da odrasli pokušaju zadržati svoju smirenost što vjerujem da uz malenu nije lako. U trenutku kada je Vaša djevojčica već frustrirana ili vrišti objašnjavanje zašto neko njezino ponašanje nije prihvatljivo najčešće neće imati velikog utjecaja. Naime, kada je Vaša djevojčica pod snažnim utjecajem emocija teško je očekivati da može održati pažnju da kognitivno obradi (razumije, prihvati) informacije koje dobije kroz objašnjavanje. Spomenuli ste da postoje trenuci kada ona lupa ili grebe Vas i kada radi bebi ono što ne želite da radi. Tada je bitno da prvo to ponašanje zaustavite. Prvi korak pri samoregulaciji ponašanja kod ljutnje je da dijete ne ozlijedi sebe, druge ili uništava imovinu. Važno je pomoći Vašoj djevojčici da usvoji načine kako da ljutnju koja ju preplavi izrazi na socijalno prihvatljiv način. Hoće li to biti udaranje nogama u pod, udaranje u jastuk, vikanje u jastuk, trganje papira, možete sami odabrati. Za početak bilo bi dobro da odaberete jednu alternativu, kao npr. udaranje nogama u pod te da joj u trenutku kada ju preplavi ljutnja pokažete što može napraviti, npr. „Vidim da si jako ljuta, ali ne možeš me udarati. Možeš jako lupnuti nogom u pod“. Jako je važno da joj pokažete kako to može napraviti dok joj takva reakcija ne prijeđe u naviku jer su u povišenim emocionalnim stanjima kapaciteti za slušanje smanjeni. Davanje objašnjenja i razgovor zašto neko ponašanje nije prihvatljivo bolje je ostaviti za vrijeme kada se dijete umiri, iako je i tada poželjno biti kratak i jasan u objašnjenjima budući da je Vaša djevojčica još malena.
Iako ste to već sigurno naglasili više puta, svakako je važno starijoj djevojčici ponoviti da je beba nježna, osjetljiva, da treba biti jako oprezna prema njoj i sl. na njoj razumljiv način sukladno njenoj dobi. Ako primijetite da nije dovoljno svjesna svojih pokreta ili ponašanja prema bebi uvijek ju nježno zaustavite, kažite da se tako ne smije dirati/ponašati s malom bebom i pokažite joj kako može ali bez zamjeranja u Vašem glasu. Dok se djevojčica „ne uigra“ u odnos s bebom dobro je biti uz nju da zna da ste Vi tu da brinete ako napravi nešto što možda ne bi trebala ali i da joj pokažete kako to može napraviti na ispravan način i tako joj dodatno pružate osjećaj sigurnosti u tim novim i za nju izazovnim situacijama.
Iz Vašeg pisma čini mi se da se kod Vaše starije djevojčice ponekad javlja i ljubomora na mlađu seku i to je uobičajena pojava dok je beba još malena i zahtijeva dosta Vaše pažnje. Također, ljubomora se može pojaviti i vezano uz materijalne stvari poput igračaka (dijeljenje, ili seka dobiva puno poklona a ona trenutno ne). Ljubomora se ne mora nužno javljati zato što roditelj zapravo poklanja pažnju češće drugom djetetu već zato što dijete osjeća da ne dobiva dovoljno pažnje od roditelja. Djeci je, kao i odraslima, ljubomora neugodna emocija. Stoga se izražavanje ljubomore kod djece najčešće svede na neko nepoželjno ponašanje. Neka djeca mogu iskazivati agresivna ponašanja umjerena na osobu koja im je potaknula ljubomoru (npr. prema mlađoj seki) ili mogu biti neposlušna i testirati granice kako bi zadobila pažnju roditelja. Vašoj djevojčici vezano za ljubomoru može pomoći ako joj redovito dajete do znanja da Vam je i dalje važna, premda dosta vremena posvećujete mlađoj seki. Objasnite joj da dok je beba mala da ćete ju trebati često hraniti, presvlačiti, uspavljivati i da će to možda ponekad oduzimati puno Vašeg vremena no da Vam je i ona i dalje bitna. Sve joj to možete ispričati i kroz priču ili kroz igru s igračkama (plišane životinje, lutke i sl.). Također, kroz igru možete, s njom vježbati i nježne dodire, uzimajući njezinu ruku i nježno mazeći lutku u igri. Možete joj pokazati razlike između onoga što smije raditi bebi i jasno pokazati razlike od onoga što nije prihvatljivo. Možete joj predložiti igru “Mamin i tatin pomoćnik”. Možete ju uključiti u brigu o bebi, neka asistira, npr. doda vam kremicu, pelenu i sl. s ciljem da se osjeća važno. Vježbanje mijenjanja pelena, odijevanja, maženja i kupanja bebe mogu biti jako zabavne za dijete. Važno je da je ta igra opuštena jer djeca kroz opuštenu atmosferu i igru najbolje uče. Kako bi Vaša djevojčica osjećala još veću povezanost s cijelom situacijom možete ju uključiti i u sudjelovanje u donošenju nekih odluka, primjerice izboru igračaka za bebu ili odjeće, odabiru vlažnih maramica i sl.
Što se tiče uvođenja dude varalice, Vi najbolje poznajete svoju djevojčicu i najbolje možete odlučiti je li joj potreban prijelazni predmet i da to baš bude duda varalica. Nekoj djeci duda varalica može služiti kao prelazni predmet no ako dijete nije usko usmjereno na dudu varalicu kao predmet koji mu ima neki značaj ne treba mu ga nametati. Prijelazni predmet olakšava djetetu prolaz kroz promjene no neće sva djeca imati potrebu za prijelaznim predmetom i taj prijelazni predmet se razlikuje od djeteta do djeteta. Najčešće će dijete jasno pokazati privrženost nekom predmetu koji mu na neki način olakšava teška razdoblja i to se onda lako primijeti. Ako Vi niste dobili dojam da Vašoj djevojčici treba duda varalica kao takav predmet u redu je da tako i postupite. Uz Vašu brižnost i usmjerenost na dobrobit djevojčice sigurna sam da ćete skupa svladati izazovna razdoblja. Sretno!