Ne znam kako im reći za novu partnericu, a da im ne priredim novi šok, bojim se da neće biti povrijeđene ili da me ne prestanu voljeti zbog novonastale situacije. Želim imati nekog uz sebe, ali djeca su mi ipak na prvom mjestu. K.
Poštovani,
Razumijem vašu brigu oko upoznavanja s novom partnericom. Po mom mišljenu ono što je najvažnije u odnosu sa svojom djecom je iskrenost. Prema tome možete i s njima podijeliti svoj strah (posebice sa kćerkom od 13 godina, ona ima sve kapacitete za shvatiti situaciju).
U redu je da mislite na sebe i da imate nekog u svom životu, na taj način i sami ćete biti ispunjeniji pa ćete samim tim biti i bolji otac svojoj djeci.
Jako je važno vaše uvjerenje koje će u situaciji upoznavanja kćerki s novom partnericom upravljati vašim ponašanjem. Ukoliko roditelj ima osjećaj krivnje, grižnje savjesti ili nekakav sličan neželjeni osjećaj on će se svakako u nekom obliku osjetiti na prvom susretu što bi moglo utjecati na atmosferu, a samim tim i na povećanje ionako prisutnog stresa.
Zbog toga bi bilo dobro da preispitate svoja uvjerenja i da prihvatite da je sasvim u redu misliti na sebe u smislu ostvarivanja veze s određenom osobom, što naravno ne znači da nećete razmišljati kako ćete pomoći djeci da se adaptiraju na novonastalu situaciju.
Evo još nekoliko riječi o toj temi iz članka koje smo napisale kolegica Gjurković i ja:
Prirodno je i normalno da dijete osjeća ljubomoru, strah da će se roditelj udaljiti od njega što treba respektirati i imati na umu te mu pomoći da to prihvati, što i dalje ne znači da roditelj čini nešto krivo.
Upoznati dijete s partnerom ne mora biti ništa strašno.
Kada roditelj prihvati činjenicu da ne radi ništa loše, ako i osjeća laganu tremu zbog upoznavanja sasvim je u redu da to i kaže djetetu (naravno ovisno o djetetovoj dobi).
Osim što djeca od roditelja uče mnoge dobre i korisne stvari kao što su kako učiti, kako pospremati, ona također uče na roditeljskom primjeru i ponešto o iskazivanju emocija. S obzirom da su i roditelji prvenstveno ljudi u redu je i preporučljivo da svoje emocije ne sakrivaju od djece, već da ih s njima dijele.
Jako je bitno da dijete novog partnera upozna tek kada se naviklo i prihvatilo činjenicu da njegovi roditelji više ne žive zajedno. U tom smislu djetetovi osjećaji trebaju biti na prvom mjestu.
Predstavljanje partnera djetetu ovisi o djetetovoj dobi i zrelosti. Predškolskoj djeci može se predstaviti kao dobar prijatelj ili prijateljica dok školska djeca već mogu pojmiti pojam romantičnog odnosa te se to djetetu tako može i predstaviti.
Od tog odnosa ne treba odmah puno očekivati. Kao i svaki odnos i ovaj se stvara s vremenom. Polagano upoznavanje i zajedničko druženje utjecati će na njegovo formiranje.
U tom smislu nije preporučljivo stalno uplitanje biološkog roditelja. Možda je ponekad teško samom sebi objasniti da nova osoba u djetetovom životu i dijete moraju samostalno razvijati odnos koji ne mora uvijek nužno i pravocrtno ići u smjeru koji bi roditelj djeteta želio, no uplitanje roditelja u taj odnos samo ga opterećuje, jer će ili dijete ili novi partner raditi nešto zbog roditelja djeteta, a ne zbog spontane želje za time. To nužno za sobom povlači osjećaj opterećenja i otvara prostor za manipulacije i razne psihološke „igrice“ koje, u stvari, zatavaraju vrata i kod novog partnera i kod djeteta za pravi intiman odnos oslobođen takvih igara.
Biološki roditelj može se (i mora) uplitati u odnos jedino u cilju zaštite svog djeteta ako je dijete ugroženo, no sve dok se odnos razvija uz poštovanje prema djetetu kao prema osobi, i djetetu i novom partneru treba osigurati prostor za razvoj njihovog posebnog odnosa. Ukoliko dijete iz bilo kojeg razloga smatra da je dolaskom nove osobe narušena njegova intima dobro je osigurati mu što više osobnog prostora, kao i paziti na to da se njegove navike previše ne mijenjaju.
Ukoliko je njegov biološki roditelj s novim partnerom ostvario odnos povjerenja i razumijevanja to će se odraziti na cjelokupnu kvalitetu života te će i dijete zasigurno s većim povjerenjem tu osobu pustiti u svoj život.
Ukoliko se dopusti da se taj odnos vremenom razvija, novi partner može preuzeti posebnu ulogu u životu djeteta, kojem će se dijete ponekad i radije povjeriti nego biološkom roditelju. Novi partner pri tome ne mora inzistirati da preuzme identitet roditelja - dijete bi u normalnim okolnostima i dalje trebalo imati oba biološka roditelja koji zajednički brinu o njemu i koje ono voli. Čak i ako tome nije tako, inzistiranje na identitetu roditelja može biti kontraproduktivno. Pustite dijete da samo odluči u kojoj će mjeri prihvatiti novu osobu u svom životu.“
Još bih na kraju htjela nadodati. Ljubav je emocija koja se stvara u odnosu. Vi razvijate odnos s vašim djevojčicama i sigurno ljubav neće nestati ukoliko im kažete za novu partnericu i upoznate ih s njom. Neće vas zbog toga prestati voljeti.
Nadalje, vi ćete im svojim izborima pružiti i još nešto jako vrijedno, a to je dozvola da ne ne treba ostajati u nezadovoljavajućim odnosima i da svi mi imamo pravo tražiti vlastitu sreću.
Sretno,
Jelena Vrsaljko, dipl. soc. radnik,psihoterapeut Centar Proventus