Idu u vrtić već 2 mjeseca i prilično su se dobro adaptirale. Problem koji imamo vezan je za jednu od njih, naime odbija skinuti pelenu. Ova druga je bez problema za 15-ak dana savladala i veliku i malu nuždu i sada samoinicijativno traži tutu. Ona jednostavno ne želi ni malu nuždu obaviti bez pelene. Pokušali smo s različitim tutama, wc školjkama, razgovorom, motivirajućim slikovnicama itd. Ona želi nositi gaćice i sretna je kad nema pelenu, ali onda trpi i trbuščić joj se strašno napuše. Onda kad više ne može izdržati plače i traži da joj se stavi pelena. Kad joj se nekoliko puta dogodilo da se upiškila u gaćice neutješno je plakala kao da se postidila. Nismo nikada na te "nezgode" reagirali burno, uvijek smo kroz razgovor pokušavali objasniti sve te procese. Imate li neki savjet za nas? Unaprijed se zahvaljujem i ispričavam na dugom postu. Srdačno Vas pozdravljam.
Draga mama,
kako ste dali naslutiti iz Vašeg pisma izgleda da su Vaše blizanke različite po osobnosti i to može biti zbunjujuće pogotovo jer su iste dobi pa je nekad teže razumjeti zašto se javljaju razlike u nekim razvojnim događajima kao što je odvikavanje od pelena. Čini se da je jedna od Vaših djevojčica osjetljivija po temperamentu. Uložili ste dosta truda i pokušali ste skinuti pelenu kroz razne pristupe i pri tom ste vrlo brižno zamijetili da to Vašoj djevojčici ipak nije olakšalo tu za nju značajnu promjenu. Sasvim često se događa da djeca iako su iste dobi različito reagiraju i prolaze kroz razvojne faze. Naime, svako dijete je različito po temperamentu i ovisno o izraženosti različitih karakteristika temperamenta u djetetovom karakteru različito prolazi i kroz razvojne faze. Više o temperamentu možete pročitati u članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/.
Kao što je navedeno u članku osjetljivija djeca teže podnose događaje u kojima izgube kontrolu nad svojim tijelom kao što je piškenje u gaćice. U tim situacijama Vaša se djevojčica može osjećati razočarano ili uplašeno jer nije uspjela zadržati kontrolu nad svojim tijelom. Također možda se osjeća i posramljeno jer seka može a ona ne. Kako izgleda da je osjetljivija po temperamentu strah, sram i razočaranost joj samo još više mogu otežavati cijelu situaciju. Svako dijete razvija se svojim ritmom pa je nekada u redu pričekati s nekim za dijete velikim promjenama ako primijetite da ono u trenutku još nije spremno za taj korak, odnosno, ako primijetite da se dijete još nema dovoljno razvijene kapacitete za nošenje s tolikim promjenama. Naime, kod djece koja su osjetljivija često samo treba duži period da razviju dovoljno kapaciteta za prolazak većih promjena jer oni takve promjene češće doživljavaju intenzivnije od djece koja nisu toliko osjetljiva.
Djevojčice su već dovoljno velike da se vjerojatno međusobno ipak uspoređuju i sekin uspjeh joj može stvarati pritisak. U redu je već sada naglašavati djevojčicama da su u nekim stvarima različite i da je i jedno i drugo ok. Pružanjem razumijevanja i vremena da Vaša djevojčica razvije svoje kapacitete kako bi se nosila sa situacijom njegovat ćete svoj odnos s njom te njoj olakšati tu važnu promjenu. Ubrzavanjem nekih promjena dijete može osjetiti samo dodatan pritisak s kojim se onda mora nositi a što onda oduzima kapacitete za nošenje s promjenom za koju želimo da se postigne.
Kako brižno osluškujete promjene kod Vaših djevojčica sigurna sam da ćete moći osjetiti kada će Vaša djevojčica biti spremnija za taj veliki korak. Ako ćete trebati dodatne savjete slobodno se javite. Sretno!