Savjeti stručnjaka
Savjeti stručnjaka

Infantilna masturbacija kao prolazni oblik motoričkih stereotipija

Infantilna masturbacija kao prolazni oblik motoričkih stereotipija
Poštovani.

moja curica od 9 mjeseci se počela prije 3-4 mjeseca čudno ponašati u vidu križanja ruku i nogu te stezanja istih kao i povlačenja deke ili svoje ruke ili igračke na lice pri šemu uzdiše i to meni izgleda apsolutno grozno.

Poštovani. moja curica od 9 mjeseci se počela prije 3-4 mjeseca čudno ponašati u vidu križanja ruku i nogu te stezanja istih kao i povlačenja deke ili svoje ruke ili igračke na lice pri šemu uzdiše i to meni izgleda apsolutno grozno. Sve je počelo ritmičkim udaranjem jedne nogice u drugu pa se razvilo u gore opisano. Napravljen joj je eeg u budnosti, uzv mozga, izvađena krv i sve je u redu. Bila sam i kod drugog neuropedijatra te se oba slažu da su to motoričke stereotipije. Preporučili su i pregled fizijatra koji dijagnosticira distoniju nespecificiranu te preporučuje vježbanje koje od onda provodimo. Mene to ponašanje i dalje muči. Molim vaše mišljenje i da li mogu još nešto učiniti? Hvala lijepo. A. Poštovana, prema Vašem opisu meni se čini da se radi o infantilnoj masturbaciji koja i jeste jedan oblik motoričkih stereotipija, odnosno spada u nekonvulzivne paroksizmalne benigne poremećaje rane dojenačke dobi. Masturbaciju u dojenčeta opisuju kao trljanje bedara rukama ili trljanje tijela o neki predmet koje je praćeno stenjanjem, crvenilom u licu, a sve to dovodi do stanja koje bi moglo biti orgazam, nakon koje slijedi opće opuštanje, blijedilo, znojenje i ponekad dubok san. Osim navedenih znakova može se zapaziti i niz drugih kliničkih karakteristika i pojava u tijeku same atake. To su fiksiranje ili devijacija pogleda u jednu točku, "staklast" pogled, odsutnost, koitualni pokreti zdjelice, preferiranje različitih položaja (ležeći, sjedeći, uspravni u krilu/naručju odrasle osobe). Neka djeca imaju napadaje masturbacije u određeno vrijeme (npr. prije spavanja), a druga bez obzira na doba dana. Trajanje ataka varira do više minuta, a učestalost od pojedinačnih do nekoliko desetina dnevno. Poznavanje i prepoznavanje ovih čestih znakova od pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i specijaliste-neuropedijatra kojem se takva djeca najčešće upućuju, pomoći će u pravilnom dijagnosticiranju i isključiti potrebu za opsežnim nepotrebnim kliničkim ispitivanjima. Ne morate se zabrinjavati, takve pojave spontano prolaze. Dr. Matilda Kovač Šižgorić spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije Poliklinika za dječje bolesti Sabol

403 Forbidden

403 Forbidden


nginx