moja curica od 9 mjeseci se počela prije 3-4 mjeseca čudno ponašati u vidu križanja ruku i nogu te stezanja istih kao i povlačenja deke ili svoje ruke ili igračke na lice pri šemu uzdiše i to meni izgleda apsolutno grozno.

Poštovani. moja curica od 9 mjeseci se počela prije 3-4 mjeseca čudno ponašati u vidu križanja ruku i nogu te stezanja istih kao i povlačenja deke ili svoje ruke ili igračke na lice pri šemu uzdiše i to meni izgleda apsolutno grozno. Sve je počelo ritmičkim udaranjem jedne nogice u drugu pa se razvilo u gore opisano. Napravljen joj je eeg u budnosti, uzv mozga, izvađena krv i sve je u redu. Bila sam i kod drugog neuropedijatra te se oba slažu da su to motoričke stereotipije. Preporučili su i pregled fizijatra koji dijagnosticira distoniju nespecificiranu te preporučuje vježbanje koje od onda provodimo. Mene to ponašanje i dalje muči. Molim vaše mišljenje i da li mogu još nešto učiniti? Hvala lijepo. A. Poštovana, prema Vašem opisu meni se čini da se radi o infantilnoj masturbaciji koja i jeste jedan oblik motoričkih stereotipija, odnosno spada u nekonvulzivne paroksizmalne benigne poremećaje rane dojenačke dobi. Masturbaciju u dojenčeta opisuju kao trljanje bedara rukama ili trljanje tijela o neki predmet koje je praćeno stenjanjem, crvenilom u licu, a sve to dovodi do stanja koje bi moglo biti orgazam, nakon koje slijedi opće opuštanje, blijedilo, znojenje i ponekad dubok san. Osim navedenih znakova može se zapaziti i niz drugih kliničkih karakteristika i pojava u tijeku same atake. To su fiksiranje ili devijacija pogleda u jednu točku, "staklast" pogled, odsutnost, koitualni pokreti zdjelice, preferiranje različitih položaja (ležeći, sjedeći, uspravni u krilu/naručju odrasle osobe). Neka djeca imaju napadaje masturbacije u određeno vrijeme (npr. prije spavanja), a druga bez obzira na doba dana. Trajanje ataka varira do više minuta, a učestalost od pojedinačnih do nekoliko desetina dnevno. Poznavanje i prepoznavanje ovih čestih znakova od pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali i specijaliste-neuropedijatra kojem se takva djeca najčešće upućuju, pomoći će u pravilnom dijagnosticiranju i isključiti potrebu za opsežnim nepotrebnim kliničkim ispitivanjima. Ne morate se zabrinjavati, takve pojave spontano prolaze. Dr. Matilda Kovač Šižgorić spec.pedijatar, subspec.pedijatrijske neurologije Poliklinika za dječje bolesti Sabol