Bilo je svakakvih faza i odvikavanje je trajalo nekih 3 mjeseca jer je taman u to vrijeme krenula u vrtić i selili smo se. Noćnu pelenu je imala do 3 godine. Sredinom 9 mjeseca nakon što je pelena bila suha 2 noći, maknuli smo ju. Prvih tjedan dana bilo je savršeno, svaku noć se probudila za pišanje ili spavala cijelu noć bez pišanja. Onda su krenule muke. Svaku noć se popiša u krevet pa se probudi ili tako spava do jutra. U isto vrijeme je počela pišati i na dnevnom spavanju u vrtiću. I to traje već 2 mjeseca. Ne znam da li da ju budim po noći ili da joj vratimo pelene. Nekih tjedan dana u tom razdoblju sam ju i budila za pišanje, to bi obavila u snu i ujutro se ne bi sjećala. Da napomenem, ona je izrazito osjetljivo i sramežljivo dijete. Nakon godinu dana kako je u vrtiću, tek sad je počela govoriti pokoju riječ. Bojim se da joj psihički to pišanje ne nanese štetu. Ne znam kako se dalje postaviti, što raditi da bude što manje traumatično za nju. Vidim i po njoj da ju muči. Pitam ju kako je bilo u vrtiću, a ona meni odgovori: Popišala sam se, ali nema veze. Molim vas za savjet kako da pomognem kćeri. Hvala unaprijed.
Draga mama,
izgleda kao da Vam zaista nije lako i da se stvarno trudite pomoći svojoj curici. Prirodno je da ste zabrinuti jer ne ide sve po planu te kako će cijela situacija se odraziti na Vašu djevojčicu.
Djeca u toj dobi ponekad ne znaju izraziti svoje emocije, pogotovo u verbalnom obliku, jer često niti ne prepoznaju vlastite emocije da bi ih uopće mogli verbalizirati, čak kada bi i imali dobro razvijen govor. Kada su djeca pritom emocionalno osjetljiva, a ne izražavaju adekvatno svoje emocije, onda se to često odražava upravo na kontrolu mokrenja ili stolice.
Budući da je ona u toj dobi kognitivno dovoljno zrela za kontrolu sfinktera, a i sami ste rekli da je kontrola bila uspostavljena što se tiče dnevne pelene, vrlo je vjerojatno uzrok emocionalne prirode. Iako nam se čini da su se djeca nakon prvotnog polaska u vrtić adaptirala, neka djeca nakon ljeta moraju proći ponovnu adaptaciju i treba im opet neko vrijeme da se priviknu na vrtić. Pritom ne znači da je razvila emocionalne poteškoće ili veće probleme, već da joj možda samo treba poticaj da ih izrazi i poruka "Ja te razumijem i prihvaćam, sa mnom si sigurna".
Upravo zato, kao što ste i sami prepoznali, fokus ne bi trebao biti na sam proces obavljanja nužde, nego na njezine emocije i na Vaše poruke koje joj šaljete. Probajte imenovati njezine emocije kada ih vidite uz poruku "razumijem da si tužna/ljuta/sretna" te tek onda po potrebi reći da je neko njezino ponašanje prihvatljivo ili neprihvatljivo, s porukom da je emocija uvijek prihvatljiva. Također, probajte se malo više igrati s njom te također reflektirati njezine emocije i emocije njezinih likova, koje bi se mogle pojaviti, s obzirom na situaciju. U slučaju da se problem nastavi, probajte potražiti pomoć psihologa, koji bi s više detalja iz njezinog života, mogao imati bolji uvid u situaciju. Sretno!
Maja Bonačić
dipl. psiholog, praktičarka terapije igrom