Ako nije tako, onda se ljuti, a ja je kao roditelj često opominjem, ali me ne sluša. Tada se počne i meni suprotstavljati, viče, suprotstavlja mi se, odgovara. Kako postupiti u takvim situacijama i spriječiti takvo ponašanje? Tena Draga mama,
Vjerujem da Vam ponašanje Vaše kćerke nije ugodno i da Vam je teško odlučiti kako pristupiti tome problemu. To je razumljivo jer Vam je, kao roditelju, sigurno drago vidjeti svoju kćer zadovoljnu dok s druge strane smatrate i da je važno da nauči kako stvari ne mogu uvijek biti po njenom.
Jako je važno da ju uz puno topline i razumijevanja ipak počnete učiti tome. Naime, kroz život će se sigurno puno puta naći u situacijama kada neće moći biti onako kako ona želi, stoga je dobro da se u sigurnoj okolini nauči nositi s osjećajima koji joj se tada javljaju.
Bilo bi dobro i zapitati se otkuda joj tolika potreba za tim da bude kako ona kaže. Čini se da joj je to jako važno pa joj u tim trenutcima možete to i reći npr. „Čini mi se da ti je jako važno da bude tako kako si ti zamislila, no u ovoj igri se zajedno dogovaramo oko pravila“. Također, kada se igra s drugom djecom bilo bi dobro unaprijed dogovoriti da svatko ima pravo izabrati jednu igru koju će se igrati i da onda taj koji je izabrao igru prvi započinje.
Vrlo je vjerojatno da se ona neće odmah složiti s tim prijedlogom odnosno da će negodovati kada će netko drugi birati igru, no tada je važno da je se podsjeti na pravilo. U trenutcima kada negodnuje, suprostavlja se i viče, a odlučili ste da ne bude po njezinom, potrebno je reflektirati njen osjećaj i reći joj da razumijete da ju je to naljutilo, da ćete ovoga puta odlučiti Vi (ili već netko drugi, ovisno o situaciji) te da može izabrati želi li se igrati na takav način ili se ne želi uopće igrati. Također, ok je napomenuti da će u nekoj drugoj situaciji opet ona moći izabrati. U takvim situacijama pri davanju izbora važno je biti dosljedan i svako uvažavati djetetov osjećaj koji se javi nakon što se odluči za neku od opcija.
Želim Vam puno strpljenja i razumijevanja,
Tea Knežević, bacc.univ.psyh.