U vrtiću je jako dobra, nemamo s njom nikakvih problema. Čim smo je upisali ona se dobro uklopila. Voli tamo ići, ima svoje prijateljice, ali teta mi kaže da je u posljednje vrijeme (nekih 1-2 mjeseca) jako tiha. Inače je prije bila dosta pričljiva. Imamo i jednu manju djevojčicu koja ima godinu i 8 mjeseci i vidim da se njih dvije jako vole. Ali mene jako muči što plače, za svaku sitnicu, ako nema razloga ona ga izmisli samo da opravda plakanje. Mi smo pokušavali na sve moguće načine da je "utješimo". Često bih sjela i razgovarala s njom o planovima za taj dan (uglavnom bi to bilo sve što ona voli) i o onome o čemu ona voli pričati - međutim ne uspijem je razveseliti. Ili bismo je pustili da plače ne obraćajući joj se, ali ni to nije rješenje. Nekad se iznerviram i ne znam što bih. Jako je teško gledati tako dijete, vidim da je nešto muči. Manja djevojčica je, kada smo mi na poslu, kod mojih roditelja i ponekad tamo ostane par dana. Međutim i kad je sama isto se ponaša, tako da ne mislim da je u pitanju ljubomora.... Dalje, nikad ne pravim razliku među njima, trudim se da su sa mnom zajedno kad se igramo, iste im stvari kupujem. Kako razveseliti dijete od četiri godine? Zašto se tako ponaša? Zbog nje sam i ja jako tužna, jer ne mogu je takvu gledati... Hvala. Sad Mummy
Draga mama,
vjerujem da vam je kao roditelju najteže gledati suze vaše djevojčice, a još vam je gore što problem ne možete riješiti. Iz vašeg pisma nisam stekla dojam da je vaša kćerkica nedavno doživjela neko novo iskustvo (primjerice preseljenje, razvod roditelja, rođenje sestrice ili brata i slično) koje je za nju možda bilo traumatično. No, svakako bi bilo dobro da razmislite je li se unazad nekoliko tjedana ili mjeseci dogodilo nešto što odstupa od vaše rutine?
S druge strane, možda vaša djevojčica svoju tugu koristi da bi dobila vašu pažnju. U tom slučaju vaš je zadatak pokazati joj da pažnju i podršku dobiva i kada nije tužna, da s njom provodite vrijeme i razgovarate i kada je sretna.
Također, bilo bi dobro da ne pokušavate preuzeti odgovornost za njezinu tugu na svoja leđa: možete joj dati do znanja da je u redu biti tužan isto kao što je normalno biti i sretan i ljut. Možete kada ste i sami tužni reći svojoj kćerkici da ste tužni i objasniti joj zašto. Pri tome možete koristiti slike ili kartice sa smješkićima kako bi joj dočarali sve emocije.
Šaljem vam puno podrške
Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus