U posljednje vrijeme često mijenja raspoloženja, uglavnom govori da je tužan, da nije imao dobar dan, nije dobro raspoložen i sl., ljut je, svađalački raspoložen, teško mu je ugoditi. Kada ga upitamo za razlog on ili ne zna, ili se netko s njime u vrtiću nije htio igrati, teta ga je krivo pogledala, mora ići na engleski, nismo mu dali da jede neku glupost ili da igra igrice. To njegovo loše raspoloženje je sve češće i češće i mene zabrinjava. Do prije par mjeseci nije bio takav, po prirodi je vedro dijete, uvijek namiješeno, doboćudan i jako, jako lijepo i lagano ga je odgajati. Napominjem da se u našoj obitelji ništa posebno nije dogodilo što bi bilo na koji način potaknulo ovakvu promjenu u ponašanju. U široj obiteljskoj anamnezi imamo oboljele od depresije pa eto da i to napomenem. Lijepo Vas molim da me uputite u proceduru, kome i gdje da se obratim jer želim da netko stručan porazgovara s nama te da ako problem postoji ga riješimo u korijenu. Hvala unaprijed, mama M. Draga mama,
Vidi se da lijepo pratite svoga sina i odlično je što ste primijetili da se njegovo ponašanje i raspoloženje u zadnje vrijeme promijenilo. Vjerujem da Vam se nije lako nositi s takvim njegovim stanjem pogotovo zato što navodite da je po prirodi inače vedro i lako odgojivo dijete.
S obzirom da navodite kako u široj obiteljskoj anamnezi imate oboljelih od depresije bilo bi dobro da se konzultirate sa stručnjakom kako bi se utvrdilo što je potaknulo promjenu u ponašanju Vašeg dječaka i radi li se zaista o dječjoj depresiji te se, u skladu s tim, krenulo s prikladnim tretmanom.
Naime, simptomi depresije kod djeteta najčešće su vezani uz osjećaj tuge, beznađa i promjena raspoloženja te obično uključuju neke od sljedećih znakova: pojačanu iritabilnost ili ljutnju, tugu i apatiju, povlačenje od prijatelja, povećanu osjetljivost na odbacivanje i nedostatak ljubavi, promjene u apetitu i težini – dijete počne jesti ili značajno manje ili značajno više nego prije, promjene u spavanju – dijete ne može spavati ili spava više nego inače, neuobičajeno nasilno ili buntovno ponašanje, teškoće u koncentriranju i donošenju odluka, umor, iscrpljenost, dosada, somatske smetnje bez jasnog uzroka (glavobolje, bol u trbuhu), gubitak zanimanja za omiljene aktivnosti, smanjena sposobnost funkcioniranja na događanjima s obitelji ili prijateljima, u školi, na slobodnim aktivnostima, vezano uz hobije i interese djeteta, neopravdani osjećaj krivnje, osjećaj bespomoćnost, suicidalne misli…
Ukoliko promjena u njegovu ponašanju koja uključuje neke od prethodno navedenih simptoma potraje dulje od dva tjedna svakako bi se trebali obratiti za pomoć stručnjaku. Možete se javiti mojoj kolegici Tatjani Gjurković na 095 804 3982 i doći u Centar Proventus kako biste detaljnije opisali situaciju i dogovorili daljnje korake.
Puno sreće,
Tea Knežević, bacc.univ.psyh.Centar Proventus