Dječak od 6,5 godina ima izuzetno izražen natjecateljski duh Kada se igra s drugom djecom samo se natječe i bitno mu je da bude prvi, u protivnom je jako tužan i plače. Ne zna se zabavljati i igrat s drugom djecom. Samo mu je bitna pobjeda. Ima pretjerani natjecateljski duh! Kako mu pomoći? Zabrinuta

Draga mama,

kao što Vaš potpis kaže, vjerujem da ste zaista zabrinuti vezano uz ponašanje Vašeg 6,5godišnjeg dječaka. Sigurno nije lako vidjeti da je dijete tužno i da plače, a pogotovo ako se to događa svaki puta kada u nečemu ne pobijedi. U tim trenutcima, djetetu je potrebno jasno dati do znanja da je voljeno i prihvaćeno bez obzira na rezultat neke aktivnosti. Ono što je važno da znate jest da je u razdoblju u kojem je trenutno vaš dječak, natjecateljski duh normalna pojava. Šestogodišnjaci su izrazito kompetitivni i jako im je važno da budu najbolji u nečemu. Za ovo razdoblje karakteristično je da dijete ima nerealnu sliku o sebi te misli da može puno toga što realno zapravo nije u mogućnosti. Stoga isprobava različite aktivnosti te na temelju rezultata oblikuje sliku o sebi. Također, sliku o sebi formira i na temelju usporedbi s drugim vršnjacima. Uzevši u obzir da gubljenje djetetu predstavlja izraz njegove nesposobnosti, lakše je razumjeti javljanje reakcije kao što je plač i tuga. Djeca su u ovom razdoblju dosta osjetljiva te im je potrebno ohrabrenje i pohvala za trud. Jako je važno da vi svojim komentarima ne potičete njegov natjecateljski duh uspoređujući njegov uspjeh s uspjehom nekog drugog djeteta, već da njegovo ponašanje uspoređujete isključivo s nekim njegovim prethodnim ponašnjem. Bilo bi dobro kada biste igre u kojima dolazi do izražaja natjecateljski duh, zamijenili suradničkim igrama. Kroz takvu vrstu igre djeca mogu naučiti brojne vještine koje će im olakšati odnose s drugom djecom. Osim suradnje, mogu naučiti i kako se nositi s neuspjehom (ali i s uspjehom), kako tražiti pomoć kada im je potrebna, kako se prilagoditi, kako uspješno rješavati nesuglasice i sl. Neka istraživanja su pokazala kako suradničke igre, u kojima svi dobivaju ili svi gube, poboljšavaju i odnose u obitelji te smanjuju količinu ljutnje i agresivnosti među djecom.

Primjeri suradničkih igara su gradnja nečega, osmišljavanje priče, zajedničko crtanje... Kada dijete kroz suradničke igre usvoji neke od ovih vještina, dobro je izložiti ga aktivnostima u kojima će ponekad postići više, a ponekad manje dobar uspjeh. Npr.u igri s vama, dobro je da dijete pobijedi i osjeti uspjeh, ali dobro je i da ponekad izgubi i da mu tada pokažete da je i dalje voljen i prihvaćen. Na taj način dijete će se naviknuti i na pobjedu i na poraz te će se smanjiti potreba za stalnim pobjeđivanjem, a djetetova slika o sebi bit će potpunija.

Tea Knežević, univ.bacc.psih.

Centar Proventus