Njihova igra izgleda tako da ga moj sin pozove na igru, a igra je da se dječak skine, a moj sin ga ljubi po spolovilu! Zove baš njega jer se njega ne "boji" u vrtiću i tako se osjeća jači nad njim. Nakon razgovora, gdje smo mu objasnili da to nije igra, da je to nešto ružno i da se to ne smije ponoviti, on je to nakon nekoliko dana ponovio. Sve je to počelo prije 6 mjeseci, kada se potužio da je to stariji bratić od 10 godina učinio njemu. Nakon toga smo razgovarali sa sinom i objasnili mu da on nije kriv ništa, i da ne smije dozvoliti nikome od vršnjaka ili odraslih da ga diraju, i da mora znati reći ne. Šokiralo nas je što je upravo naš sin bio taj koji zove dječaka na takvu igru. Inače se u vrtiću ne snalazi u društvu, i pomalo se osjeća izoliran (kaže da nema prijatelja). Molim vas za savjet kako mu pomoći. Očajni tata
Dragi tata,
Posve mi je jasna Vaša zabrinutost. Prvo želim naglasiti jednu vrlo važnu stvar - u ovoj dobi, djeca čak i kada se "igraju" sa svojim ili tuđim spolovilom, njihova namjera nije kao što je to u odrasloj dobi!
Kada djeca otkriju da im dodirivanje spolovila čini ugodu, tada će oni to ponavljati, jer kao i u svim drugim stvarima koje su ugodne, dijete želi da se ponavljaju. Više o samom razvoju spolnosti pročitajte u članku moje kolegice Kristine Bačkonje.
Unatoč tome, s obzirom na ponašanje Vašeg dječaka, ovo je tema koju treba itekako detaljno istražiti zbog čega Vam toplo savjetujem da se obratite dječjem psihologu. Ako ste iz Zagreba, možete doći i k nama (www.centarproventus.hr). Za sada ću Vam dati smjernice kako možete razmišljati i ići prema rješenju ovog problema.
U potpunosti se slažem s Vama, dijete treba naučiti da niti ono smije dirati tuđe spolovilo, niti smije dozvoliti da mu drugi diraju njegovo. U svom pismu naveli ste jedan možebitno značajan detalj - da Vaš dječak nema prijatelja, kako on kaže. Također, naveli ste da se Vaš sin osjeća moćniji nad tim dječakom s kojim se "igra", no da li je moguće da je i tom dječaku ta "igra" ugodna te da su zapravo njih dvojica pronašli način "igre" koja im odgovara?
Dakle, kada bi na kratko stavili sa strane da to nije primjerena "igra", mogli bismo doći do potencijalnog uzroka problema od kojeg, da bismo riješili ponašanje, moramo doći. Uzmimo primjerice da je ova pretpostavka točna - da je to način na koji Vaš dječak "ima prijatelja". Zamislite koliko je to njemu važno, kada vidi oko sebe druge kako imaju prijatelja, kako se igraju zajedno i sada niti on više nije sam.
Tu pretpostavku možete provjeriti tako što ćete u potpuno opuštenom razgovoru s Vašim sinom pitati ga "da li mu je _____ (imenujte dijete s kojim se "igra") prijatelj? Ako kaže potvrdno, tada pitajte da li mu je uvijek bio prijatelj. Činite to vrlo oprezno bez ikakvog savjetovanja i sugeriranja pri tome (kako bi se trebao ili ne bi trebao igrati). Imajte na umu da Vam je cilj otkriti kako se Vaš sin sada osjeća po pitanju imanja prijatelja.
Dakle, ako otkrijete da je uzrok njegovog ponašanja da na taj način Vaš sin ima prijatelja, tada znate u što se trebate usmjeriti - na razvoj njegovih socijalnih vještina. Cilj će Vam tada biti da pomognete svom dječaku da na primjeren način razvija prijateljstva. U početku mu pomozite tako da mu Vi kažete kako može pristupiti drugoj djeci. Možete i tako što ćete se igrati igrica koje su njemu zanimljive kako bi bio sigurniji kada se igra te iste igre sa svojim vršnjacima.
Ipak, naglasila bih još jednom - svakako potražite stručnu pomoć koja će Vas voditi kroz ovaj proces. Uloga stručnjaka će biti da usmjerava Vas koje korake da poduzimate dalje sa svojim djetetom. Ako se ponašanje nastavi i nakon Vaših poduzetih mjera, svakako se obratite na Polikliniku za zaštitu djece. Moguće je da je bratić to činio više od jednom, te da je doista jedina namjera Vašeg sina da bude moćniji od drugog djeteta. Tada su stvari još ozbiljnije i treba im se tako pristupiti.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igromCentar Proventus