Ako nije po njegovom, onda ne priča s nama, jako je agresivan, govori mi glupačo i tuče me. To je užasno da ja plačem radi djeteta, da se ja osjećam krivom i da se ja njemu ispričavam. Neće ništa poslušati. Moj muž radi kako on hoće i normalno da mene ništa neće poslušati. S djecom se ne zna igrati ako je više od jednoga, odnosno kada nije u centru pažnje. Voli i djecu gristi, biti agresivan. Ako ja kažem dođi u kihinju na ručak, moj muž kaže "pa neka gleda crtić", i uvijek mi baca kontrautoritet. Molim vas pomozite...Bella
Draga mama,
vaš dječačić radi ono što prirodno rade sva djeca: iskušava granice svojih roditelja.
S obzirom da je vaš sin shvatio kako između vas i supruga nema dogovora i usklađenosti, postavio se iznad vas te na taj način uspijeva dobiti sve što želi. Nažalost, roditelji spram djeteta moraju djelovati usklađeno i dijete mora znati da ono što neće dobiti kod jednog neće mu se tolerirati ni kod drugog roditelja. Jedino na taj način, zajedničkim djelovanjem, možete pokazati svom sinu što je ispravno a što ne i što se od njega očekuje. Sada kada nema jasnih pravila ni granica vaš sin je zbunjen i probija sve granice, radi sve što želi – što definitivno nije dobro ni za njega ni za vas.
Prije svega, smatram da djetetu trebate dati do znanja da je nedopustivo da nekoga tuče i vrijeđa: možete mu to objasniti kroz igru koja je njemu bliska. Također, trebate mu jasno i glasno poručiti da se drugu djecu ne grize, da to boli i da se tako ne može ponašati jer ćete vi svaki put to spriječiti. Isto kao što bi reagirali da netko grize njega, tako ćete reagirati i kad on bude nekoga grizao.
Znam da je teško graditi vlastiti autoritet kada ga netko drugi „potkopava“, no ako ne budete djelovali od djetetovih malih nogu, poslije bi moglo biti kasno. Također smatram da bi bilo dobro da se vi i suprug obratite stručnjaku koji bi vam pomogao u rješavanju vlastitog odnosa koji evidentno utječe na vaše roditeljstvo.
Do tada, sitnim ali bitnim koracima pokazujte djetetu uz puno podrške ali i čvrstoće da neka ponašanja nisu dopustiva i da ćete kao njegova mama poduzeti sve da ih ograničite jer to nije dobro za njega. Želim vam puno hrabrosti i sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog