Tada je došao iz vrtića i kazao kako se zaljubio u rodicu. Nakon dugo objašnjavanja da to nije u redu on se uvijek rasplakao i govorio da će od sutra prestati. Ali nakon toga njega počinje biti svega strah i sram. Toliko je zbunjen i nesretan da se pita da li je dječak ili djevojčica, tj. govori da je djevojčica ali ima pišu. Odnosno da je dječak jer voli cure i njihove atribute. Ja sam uplašena i zbunjena jer po njegovom ponašanju on nikad nije pokazivao da je curica, niti sada. On nema želje za igranjem s bebama, haljinicama ili ikakvim ženskim stvarima. I dalje je isti kao i prije samo što stalno plače i sam kaže da je zbunjen i da mu je sve zbrkano u glavi. Kad ga pitamo što misli, on nam ne zna reći. Ne znam da li sam ja kriva jer sam mu krivo objasnila odnos s rodicom ili je nešto drugo. Da li da potražim savjet liječnika ili pustim da se sve riješi samo od sebe ako je moguće. Stalno me pita da li sam ljuta. Toliko sam tužna i uplašena i molim vas odgovor. Unaprijed hvala. Uplašena mama A.
Draga mama,
Vjerujem da Vam nije bilo lako čuti od sina da se zaljubio u rodicu i da ste dali sve od sebe da mu na najbolji način pojasnite tu situaciju. Prema ovome što ste napisali, čini se da ga taj razgovor ipak zbunio što zapravo nije neobično.
Naime, radi se o kompleksnoj stvari i stoga je izazov predstaviti to djetetu na jednostavan način da si to može lijepo posložiti u svojoj maloj glavici. Bilo bi dobro da razmislite koliko ste se u tom razgovoru uopće razumjeli. Što mu je značilo to da je zaljubljen u rodicu? Koliko uopće razumije što je to zaljubljenost? Možda se jednostavno radilo o tome da mu je rodica lijepa, što nije razlog za zabrinutost ili za velika pojašnjavanja. Važno je da mu jasno date do znanja da nemate razloga ljutiti se na njega i da on ima pravo na svoje misli i osjećaje.
Sada je najvažnije da mu pomognete nositi se s emocijama koje trenutno proživljava. Njegujte odnos sa svojim sinom na način da mu pokažete da ste uz njega i da ima Vašu podršku i bezuvjetnu ljubav. Možete reći da primjećujete da ga je vaš razgovor zbunio i da ste tu za njega ako ima bilo kakva pitanja. Na pitanja mu se trudite odgovoriti vrlo jednostavno jer bi ga puno informacija moglo samo dodatno zbuniti.
Budite kreativni u komunikaciji s njim. Kako bi vas lakše razumio možete mu ispričati priču ili odglumiti nešto koristeći lutke ili autiće. U svakom slučaju, djelujete mi kao vrlo brižna i topla mama koja će s takvim pristupom svom sinu pomoći da premosti ovu krizu. Ipak, ukoliko ćete i dalje učestalo prepoznavati emocije srama i straha kod svoga sina te primjećivati da je i dalje zbunjen i nesretan tada možete potražiti pomoć stručnjaka.
Više o spolnosti u djetinjstvu možete pročitati u članku moje kolegice na sljedećem linku:
Tea Knežević, bacc.univ.psih.