Sve je počelo prvo opsjetutošću cipelama i u početku nije bilo važno čije su samo da su barem 10 brojeva prevelike. Kad je prokužio da postoje i štikle više ništa drugo nije bilo zanimljvo. Vukao je štikle iz ormara i u njima po hodniku gacao 100 na sat. Tada nam je to bilo simpatično i smiješno kako spretno hoda u štiklama da se ni jedanput ne popikne, mislili smo faza je i proći će, ali ništa od toga. Zatim je počeo u vrtiću oblačiti balerinke od curica a kad bi došao doma po džepovima sam znala nalaziti špangice i gumice koje je onda tražio da stavim njemu na kosu. Pa je počeo oblačiti prevelike majice i to su kao bile haljine, pa je počeo čupati i haljine iz ormara i oblačiti ih, da bi se još i nakraju htio šminkati i mazat nokte. Također se voli kititi kojekakvom bižuterijom, vješati krpe oko sebe i glumiti princezu ili neku vilu s krilima. I tako da skratim sve što je kao namjenjeno za curice njemu je zanimljivo. Mi smo u početku to simpatizirali pa kad smo skužili da faza ne prolazi počeli smo mu braniti uz objašnjenja da je to za curice, a on je dečko ali ni to nije pamoglo pa smo na kraju jednostavno ignorirali ali i dalje nema promjena. Dodat ću još da ima samo starijeg brata koj je tipčno muško dijete kojeg nimalo ne interesiraju te stvari. Ja jako rijetko oblačim haljine a štikle još rijeđe, a ni ne šmikam se baš svakodnevno, tako da ne znam baš da bi to bilo neko kopiranje mene. Puno vremena provodi sa muškim članovima obitelji (brat, tata, oba djeda, stric, ujo) i u bližem okruženju nema djevojčice s kojom provodi puno vemena, ali naravno kad odemo u posjet nekim prijateljima koji imaju curicu on će se igrati s njenim igraćkama i bebama. Inače je jako društveno i komunikativno dijete i podjednako se voli igrati i sa djevojčicama i dječacima, ne srami se ničega i nikoga, bez problema će popričat s tetom u dućanu, s roditeljima svojih prijatelja iz vrtića ili s bilo kojim drugim neznancem. Nimalo ga ne dira to ako mu netko kaže da je kao curica ili ako ga neko dijete zadirkuje. Na to je potpuno flegmatičan iako ja mislim da razumije razliku između dječaka i djevojčica. zna da je on dečko ali zna također i izmišljat priče npr. prije kad je on bio curica je to i to......Osim svega toga voli još avione i helikoptere i pravi je mali hahar, daleko od male nježne curice. Uporan je i tvrdoglav i često nas iznenađuje kako se lukavo i promišljeno pokušava izborit da dobije što želi te jako jako puno priča. Za rođendan želi haljinu i štikle, od SV. Nikole bebu i šminku, a od Deda Mraza dugu kosu, a kraj izloga s cipelama će pokazat da želi naravno one s najvećom petom i najviše šljokica. Evo iako bi se moglo još tu dosta toga dodat nadam se da sam bila dovoljno opširna da mi pomognete i odgovorite na nekoliko pitanja. Prvo - da li je to samo faza koja će proći i ako je, kako da se mi ponašamo? Da li tebamo potražit stručnu pomoć ako ne, u slučaju čega bi trebalo ako se to još duže vrijeme nastavi? Da li se radi o nekom psihičkom ili drugom premećaju ili nemamo razloga za zabrinutost? Unaprijed se zahvaljujem na odgovoru. Mama M.
Draga mama,
Čini se da Vas ponašanje Vašeg sina dosta zabrinjava. Navodite da je opsjednut ženskim stvarima i pritome opisujete kako, između ostalog, voli oblačiti haljine i ženske cipele. S obzirom na ostale informacije koje ste napisali, a koje govore da je Vaš sin dijete normalnog razvoja, društven i komunikativan te podjednako uživa u igri i s dječacima i s djevojčicama, čini mi se da nemate razloga za zabrinutost. I sami navodite da razumije razliku između dječaka i djevojčica te da je prema svim osobinama (izuzev interesa za žensku odjeću, obuću, nakit...) daleko od male nježne curice.
Razlozi zašto su mu ženske stvari baš toliko privlačne mogu biti različiti. Vjerujem da je uživao u komentarima okoline kada je njegovo oblačenje u haljine i nošenje prevelikih ženskih cipela bilo smatrano nečim simpatičnim i smiješnim. To je zasigurno doprinijelo tome da takva ponašanja ponovi.
Mogući su brojni razlozi o kojima možemo samo nagađati. Možda mu se više sviđaju življe boje kakve je češće ženska odjeća, možda mu se sviđa osjećaj lepršavoga na sebi pa su mu zato zanimljive haljine, možda mu je zanimljivo vježbati održavanje ravnoteže pa su mu zato privlačne štikle... Ipak, prema ovome što ste napisali meni djeluje da mu je to zabavo i da mu je to dio igre. Naravno, vi odlučujete koje poklone ćete mu kupiti i imate pravo podržavati ili ne podržavati neke njegove želje no zbog same preferencije ženskih stvari ga ne biste trebali kažnjavati.
Na Vaše pitanje o prolaznosti te faze teško je dati odgovor. Naime većina djece u vrtićkoj dobi razvije jaki smisao spolne identifikacije no neka djeca i dalje istražuju i eksperimentiraju sa stvarima koje su tipičnije za suprotni spol. To je normalno i ne bi Vas trebalo pretjerano zabrinjavati. S obzirom da ste naveli da Vaš sin shvaća razliku između dječaka i djevojčica i da zna da je on dječak moguće je da će se s vremenom smanjiti njegov interes za tipično ženske stvari. Važno je da Vi sami razmislite kako se Vi nosite s takvim njegovim ponašanjem i željama. Možete s njim razgovarati o tome na način da pokušate saznati zašto mu je to toliko važno, no pritom ga nemojte osuđivati.
Naveli ste da Vaš sin nema problema s komentarima okoline ili sa zadirkivanjem od strane druge djece. Ipak, ukoliko bi se to učestalije događalo važno je da ga od toga zaštitite. Stručnu pomoć možete zatražiti ukoliko procijenite da se Vaš sin ili Vi sami teško nosite s ovakvom situacijom. Ponekad to roditeljima, zbog osobnih stavova, može biti veći problem nego samom djetetu. Ipak, ne treba ignorirati ni činjenicu da su takva ponašanja ponekad neprihvaćena od strane okoline što može ostaviti trag na djetetovom socio-emocionalnom razvoju.
Čini se da je Vaše dijete sretno, zaigrano i da nema problem s tim stoga smatram da možete biti mirni i uživati u raznolikosti dječjeg svijeta.
Tea Knežević, bacc.univ.psih.