Na sve pokušaje da pojede nešto drugo on povraća. Vrlo je aktivan, trči, igra se, miruje samo kad spava. Ima još jedan problem - ne želi u igraonice, ne želi ući niti u tuđe kuće. Posljednjih mjesec dana odbija oblačenje i bilo kakav izlazak iz stana gdje živi s roditeljima. Inače se smije i igra se, razumije sve. Ima svoj fond riječi, ponavlja i nauči brzo mnogo toga. Međutim, dosta samo zabrinuti, griješimo li u nečemu?
Draga baka,
i Vi kao baka, a i svi roditelji, smatrate da je važno da je Vaš unuk sit i zdrav. S obzirom na to da mislite da Vaš unuk jede slabo i to samo jednoličnu hranu vjerujem da Vas to zabrinjava. Također ste primijetili da su se dogodile neke promjene u njegovom ponašanju zbog čega ste nesigurni da li postupate ispravno.
Neke promjene dinamike događaja i mijenjanja okoline (češće odlaženje kod drugih prijatelja, ostajanje u igraonicama) u kojoj dijete boravi zahtijevaju prilagodbu koja, ovisno o djetetu, može trajati duže ili kraće, i svako ju dijete prolazi na svoj način. Ono što Vi možete činiti kako biste Vašem unuku olakšali taj period prilagodbe jest da mu reflektirate njegove osjećaje, misli i ponašanja, npr. ako odbija ostati sam u igraonici zato što ga je strah, recite mu da vidite da ga je strah ostati sam– bitno je da osjeti da ga razumijete. Nakon toga postavite granicu da ipak morate izaći vani u dio za roditelje, ali da ćete cijelo vrijeme biti na mjestu gdje Vas može vidjeti (naravno, samo ako zapravo možete biti cijelo vrijeme tamo). Kada izgovorimo djetetu njegove osjećaje ili potrebe, tada se njegova emocionalna reakcija zna smanjiti, jer dijete tada zna da smo ga čuli i razumjeli njegovu potrebu pa više nema potrebu da snažno naglašava to. Možda će trebati neko vrijeme da se Vaš unuk prilagodi na samostalan ostanak u igraonici, no najvažnije je da se on osjeća sigurno, a to će dobiti kroz postepeno odvajanje (prvo ćete ostajati u prostoru za odrasle cijeli njegov boravak, zatim 5-10 minuta dok se on ne zaigra i istraži prostor, a nakon toga možda ni neće tražiti od Vas da ostajete). Nadalje, bilo bi dobro što češće reflektirati općenito sve njegove osjećaje jer će on tako učiti o svojim emocijama i kako se nositi s njima. Ako ga nešto uplaši, važno je da ga ne razuvjeravate već da komentirate što se dogodilo (npr. „Čini se da te baš prestrašio ovaj pas koji je naglo zalajao…“), zatim ga možete samo zagrliti i kroz dodir smirivati.
Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno (npr. zeku je strah ostati sam u igraonici, pesek se boji ići igrati u kuću kod drugim životinja i sl.) kroz koje ćete mu prikazati kako će otprilike ići tijek događaja u tim situacijama kako mu kada se u stvarnom životu suoči s njima ne bi bile nepoznate i preplavljujuće. Kroz sve te postupke dajete mu do znanja da je u redu biti prestrašen (ili bilo koja druga emocija koja se javlja kod njega), a ujedno ga učite kako može riješiti ili si olakšati neku nelagodnu situaciju. Uz sve to uvijek je dobro ohrabrivati dijete. Umjesto pohvala („npr. „Bravo!“, „Kako si pametan!“) bolje je koristiti ohrabrivanje (npr. „Vjerujem da ti možeš!“, „Super, uspio si!“, „Vidim da se stvarno trudiš oko toga!“). Ohrabrivanje se usmjerava na trud i potiče razvoj samokontrole, upornosti i vjere u sebe.
Što se tiče hrane, nemojte mu nuditi jela koja on odobrava kao zamjenu za zdravi obrok, ali niti kao nagradu zato što je nešto pojeo. Ako ne želi pojesti ručak, možete reći da je to u redu ako nije gladan. Ako nakon toga traži da pojede nešto slatko ili nešto iz dosadašnjeg repertoara hrane koju je jeo, a Vi se ne slažete s tim, nježno, ali odlučno odbijte i ponovo mu ponudite ručak, uz objašnjenje da Vam je važno da jede raznoliku hranu. To se može ponoviti jako puno puta, jer djeca su vrlo uporna mala bića, ali bitno je da budete uporni. Nadalje, važno je naglasiti da djeca ponekad znaju imati teškoća sa senzornom integracijom pa bi bilo dobro da se napravi testiranje da se vidi može li se time objasniti njegov suženi jelovnik. Ukoliko primjećujete da se kao posljedica njegovog slabog jedenja javljaju zdravstveni problemi ili usporeni razvoj svakako se obratite pedijatru, psihologu ili nutricionistu.
Lijepi pozdrav,
Ivana Knežević, magistra psihologije