No onda se razbolio jednom, pa drugi put i sad nakon tjedan dana izbivanja iz vrtića on snažno protestira i kod dolaska i odlaska (to kratko traje). Inače vrlo je znatiželjan i samostalno se igra, ne boji se otići od mene, ostati kod bake, tate (ne živimo zajedno). Isto je svaki put kad treba sjesti u autosjedalicu, on se počne bacati, vrištati i jako plače. Razgovarala sam s njim, opominjala sam ga, gledam da ne reagiram s ljutnjom, na kraju ga jednostavno pustim da izbaci ljutnju i onda mirno nastavimo dalje, objasnim mu da trebamo biti vezani u autu. Moje mišljenje je da on burno reagira kad se dogodi nešto što on ne želi, stavim ga u sjedalicu, umjesto da se igra za volanom, ostavljam u vrtiću umjesto da se igramo kod kuće, ... Ne znam što da radim, shvaćam njegovu ljutnju, želim mu pomoći, ali ne znam kako. Inače je vrlo poslušno dijete, dobar je i nema problema sa spavanjem, hranjenjem, puno se grlimo, igramo, puno se smije. On ne priča još puno, taj dio mi nedostaje, jer kad ga pitam zašto se ljuti na određenu situaciju, on meni nešto govori, ali ne mogu shvatiti što (kod kuće se zezamo da priča kineski). Zahvaljujem na odgovoru!
Draga mama,
Prema ovome što ste napisali vidi se da ste zaista brižna majka koja bi htjela u svakom smislu pomoći svome sinu i olakšati mu u situacijama kada mu se jave neugodni osjećaji kao što je ljutnja. Kao što ste i sami primjetili, Vaš dječak burno reagira u situacijama kada se dogodi ono što ne želi, odnosno kada iz jedne situacije prelazi u drugu za njega manje ugodnu situaciju (stavljanje u sjedalicu u autu, odlazak u vrtić...). Sasvim je normalno, i za odrasle ljude, da negoduju kada iz ugodne situacije prelaze u manje ugodnu. Sjetite se i nekih vlastitih primjera. Ono što je važno za njega jest da u tim situacijama "odradi" taj osjećaj, odnosno da mu se omogući da ga iskaže, naravno, na prihvatljivi način.
Ljutnja je snažna emocija koja izaziva stanja od umjerene iritacije do preplavljenosti bijesom. Prema ovome što ste Vi naveli čini se da je Vaš sin ima snažniji intenzitet reakcije, odnosno da burno reagira.
Intenzitet reakcije jedna je od karakteristika temperamenta koja govori o razini energije unešene u odgovor na neku situaciju. Kada dijete ima snažniji intenzitet reakcije često možemo lakše uočiti i prepoznati djetetovu emociju.
Vi ste napisali da u situacijama kada se Vaš dječak naljuti reagirate tako da ga pustite da izbaci ljutnju i onda mirno nastavite dalje. To je upravo ono što biste trebali čini i dalje. Naravno, jako je važno da izbacivanje ljutnje bude na Vama prihvatljiv način, odnosno da dijete pri tome ne ozljeđuje sebe ili nekoga drugoga te da namjerno ne uništava nešto. Djeci je ponekad teško procijeniti koji bi bio prihvatljivi način za izbaciti ljutnju pa im je poželjno dati neke ideje, npr.mogu nešto stiskati u ruci, mogu skakati na mjestu, bacati lopticu u zid, udarati u jastuk ili neku plišanu igračku...
S obzirom da ste naveli da je vaše dijete dobro i poslušno, da se puno smije te da nema problema sa spavanjem, hranjenjem, čini se da ni vi ne biste trebali imati razloga za veliku zabrinutost. Normalno je da Vam je ponekad teško gledati svoje dijete kada je ljuto no dijete ima pravo na tu emociju te ju ima i pravo izraziti. Dapače, to je i poželjno. U tim trenucima važno je da mu date do znanja da vidite kako se osjeća i da ga razumijete. Npr.kada je ljut jer mora sjesti u sjedalicu u autu, možete mu reći "Ja vidim da si ti sad jako ljut.
Čini mi se da bi se sad radije igrao s volanom nego sjeo u sjedalicu, no sad je vrijeme da krenemo.". Reflektiranjem, odnosno imenovanjem djetetovih emocija kada ih uočite, vrlo je vjerojatno da će se intenzitet emocije brže smanjiti nego ako se emocija ignorira. Na taj način djetetu šaljete poruku da ste ga razumjeli, a to je jako bitno za izgradnju odnosa s djetetom.
Sretno u daljnjem odgoju Vašeg mališana!
Tea Knežević, univ.bacc. psyh.Centar Proventus