Kad je kod kuće on se ne odvaja od nje, neda joj da kuha ili obavlja bilo kakve kućanske poslove, plače, vuče je, ponekad se i baci na pod. Ona mu pokuša objasniti mirnim tonom da mora to napraviti, međutim on je ne sluša. Ako proba povikati, isti je rezultat. Kad ga čuvamo tata ili ja nema nikakvih problema. Inače on ne plače kada ona odlazi na posao i po ničemu ne odaje da mu ona nedostaje. Inače je zdravo i pametno, razigrano dijete koje pokazuje ljubav prema bližnjima, životinjama. Vidim da mi je kći psihički iscrpljena i nesretna, jer ne zna kako pravilno postupit prema djetetu. MV Draga baka,
Vrlo često se događa da kada mama počne raditi, da dijete na razne načine želi biti u kontaktu s mamom – bilo kroz to da je uz nju kada mama pokušava obavljati kućanske poslove, bilo da je plačljivije i slično. Prema Vašem opisu, Vaša kćer strpljivo postupa prema djetetu. Ono što bi još bilo dobro da ubaci prije objašnjenja zašto mora ići kuhati jest nešto poput – znam da želiš da se igramo sada (ili što već dijete u tom trenutku želi), reći mu da je sada vrijeme za kuhanje i ponuditi mu opciju da sudjeluje s njom u kuhanju ili da se igra pored i da će se mama poslije igrati s njim. Na neki način da ga uključi u ono što radi pa da se kroz samu aktivnost i smiri s tim da će poslije dobiti što treba. Također, bilo bi dobro da mama ne počne obavljati kućanske poslove kako dođe s posla, već da se prvo posveti djetetu na barem pola sata, a tek onda počne kuhati.
To su ujedno osnovna tri koraka u postavljanju djeteta granice:
- Verbaliziranje/reflektiranje djetetovih osjećaja i potreba čime mu dajemo do znanja da ga razumijemo - Postavljanje granice – uvodimo strukturu - Davanje opcija – tako dijete nije samo fokusirano na jednu opciju koja mu je prva pala na pamet
Važnije od objašnjavanja zašto moramo kuhati jesu ova tri gore navedena koraka. Ako smatramo da će djetetu pomoći objašnjenje, nema razloga da mu ga ne damo, ali je isto tako izuzetno važno da bude rečeno u što manje riječi – do 10 riječi ukupno.
Nadam se da će ovi savjeti biti korisni Vašoj kćeri.
Srdačan pozdrav,
Tatjana Gjurković, dipl. psiholog