

Žao mi je jer je ona stvarno pristojno i samostalno dijete, a to nije samo moje subjektivno mišljenje već mi je to i logopedica potvrdila. Radi se o malom "kvartovskom" vrtiću s dvije mješane grupe u koji smo se prebacili prije tri godine. Tada su već postojale grupice djece koji su kućni prijatelji, koji zajedno idu na ritmiku ili strani jezik, pozivaju se na rođendane, a ona je u totalnoj sjeni. Žalili smo se tetama da malo "razmiješaju" djecu kad idu u šetnju, kad sjede za stolom, ali ništa od toga. Došli smo do toga da ona više ne želi ići u vrtić, ne raduje se, usamljena je. Moje prijateljice nemaju djecu pa nema kućnih prijatelja, živimo u centru grada s većinom starijom populacijom, nije zainteresirana za aktivnosti izvan vrtića. Kako joj mogu pomoći? zabrinuta mama
Draga mama
Vrlo vjerojatno postoji jedna djevojčica iz skupine s kojom se Vaša djevojčica voli povremeno poigrati. Ako ona ne imenuje nikoga, razgovarajte o istom s tetama. Tu djevojčicu onda možete pozvati kod sebe na igru kako bi se Vaša djevojčica poigrala s njom u okolini koja je sigurnija za nju (njezin dom).
S druge strane, pokušajte se Vi povezati s roditeljima djece iz te skupine. Dogovorite se za zajednički odlazak u park. Ako Vaša djevojčica uskoro slavi rođendan, pozovite nekoliko djece iz skupine (nemojte previše, kako bi Vaša djevojčica ostala glavna zvijezda tog rođendana). Učinite isto u više navrata, tj. dok ne vidite da se Vaša djevojčica počinje opuštati u igri s njima. Budite Vi most između nje i druge djece u slobodno vrijeme, pa će se to možebitno preslikati na igru u vrtiću.
Ukoliko se to ne preslika, odnosno ukoliko se Vaša djevojčica i dalje neće igrati s djecom u vrtiću, tada predlažem da potražite daljnje smjernice što da učinite kod psihologa jer ne imati niti jednog prijatelja jako je teško za šestogodišnje dijete.