Žao mi je jer je ona stvarno pristojno i samostalno dijete, a to nije samo moje subjektivno mišljenje već mi je to i logopedica potvrdila. Radi se o malom "kvartovskom" vrtiću s dvije mješane grupe u koji smo se prebacili prije tri godine. Tada su već postojale grupice djece koji su kućni prijatelji, koji zajedno idu na ritmiku ili strani jezik, pozivaju se na rođendane, a ona je u totalnoj sjeni. Žalili smo se tetama da malo "razmiješaju" djecu kad idu u šetnju, kad sjede za stolom, ali ništa od toga. Došli smo do toga da ona više ne želi ići u vrtić, ne raduje se, usamljena je. Moje prijateljice nemaju djecu pa nema kućnih prijatelja, živimo u centru grada s većinom starijom populacijom, nije zainteresirana za aktivnosti izvan vrtića. Kako joj mogu pomoći? zabrinuta mama

Draga mama

Vrlo vjerojatno postoji jedna djevojčica iz skupine s kojom se Vaša djevojčica voli povremeno poigrati. Ako ona ne imenuje nikoga, razgovarajte o istom s tetama. Tu djevojčicu onda možete pozvati kod sebe na igru kako bi se Vaša djevojčica poigrala s njom u okolini koja je sigurnija za nju (njezin dom).

S druge strane, pokušajte se Vi povezati s roditeljima djece iz te skupine. Dogovorite se za zajednički odlazak u park. Ako Vaša djevojčica uskoro slavi rođendan, pozovite nekoliko djece iz skupine (nemojte previše, kako bi Vaša djevojčica ostala glavna zvijezda tog rođendana). Učinite isto u više navrata, tj. dok ne vidite da se Vaša djevojčica počinje opuštati u igri s njima. Budite Vi most između nje i druge djece u slobodno vrijeme, pa će se to možebitno preslikati na igru u vrtiću.

Ukoliko se to ne preslika, odnosno ukoliko se Vaša djevojčica i dalje neće igrati s djecom u vrtiću, tada predlažem da potražite daljnje smjernice što da učinite kod psihologa jer ne imati niti jednog prijatelja jako je teško za šestogodišnje dijete. Tatjana Gjurković,

dipl psiholog, certificirani terapeut igrom

Centar Proventus