Draga mama,

Vaše pitanje je vrlo općenito i teško je na njega dati konkretan odgovor, no vidim da Vas brine pa ću Vam pokušat dati neke smjernice. Na koji način Vi uočavate da je Vaše dijete više povezano s ocem? Koji su to detalji u komunikaciji i ponašanju koji Vi povezujete na njihovu jaču povezanost?

Kada pronađete odgovore na ova konkretna pitanja (sa što više primjera), tada pokušajte slične situaciju uočiti u svom odnosu sa sinom. Sigurna sam da postoje, samo je ponekad lakše sagledati tuđi odnos nego vlastiti jer smo u vlastiti „uronjeni“ u njega, dok odnos drugih ljudi možemo sagledati više „sa strane“ i uočiti one stvari koje ne uočavamo u svom odnosu. Također, pokušajte učiti što više od svog supruga – kako on provodi svoje vrijeme sa djetetom. Najbolje je i najlakše učiti od naših bližnjih i zato iskoristite blago koje imate u svakodnevnom druženju Vašeg supruga sa sinom.

Odnos s djecom najbolje se izgrađuje kroz spontanu igru. Budući da Vi više provodite vrijeme sa sinom, imate više prilika za igru s njim. Zbog toga predlažem da, što god radili (kuhali, vješali veš, prali suđe ili imali čisto vrijeme za igru), da to vrijeme provodite zabavno - pjevajući, plešući, pričajući sa sinom (ako on brblja, brbljajte i Vi), slažući kockice. Uglavnom, sve što možete i kada god možete pretvorite u zabavu i igru.

Budući da nas roditelji i društvo uče da je biti roditelj „ozbiljan i odgovoran posao“, često se dogodi da roditelji shvate svoju ulogu preozbiljno na način da izbace opuštenost, spontanost, zabavu iz odnosa s djetetom. Kada se to osvijesti i kada se počne više ubacivati igru i spontanost u svakodnevnicu, odnos između roditelja i djeteta se počne poboljšavati.