Bivši suprug zabranjuje mom sadašnjem partneru da viđa našu djecu

Poštovane, nalazim se u dosta teškoj situaciji, pa bih molila pomoć i savjet. Trenutno stanujem kod roditelja jer sam u procesu razvoda braka, imam dvoje djece - dječaka (9) i djevojčicu (7).

shutterstock_1735801265.jpg
VOYO logo

Dosta teško su podnjeli razvod ali uz razgovor smo to uspjeli dovesti na neku normalnu razinu. S bivšim odlično komuniciram što se tiče djece, oko svega se dogovaramo i sve je ok, međutim oko jedne stvari se ne možemo dogovoriti, a to je moj sadašnji partner s kojim sam u vezi već 2 godine. Bivši je napokon prihvatio moju vezu jedva jedvice, ali mi brani i ne dozvoljava dadjeca viđaju niti da komuniciraju s njim, jer se boji da sadašnji partner njega želi zamjeniti i da će djeca njega manje voljeti. Ja mu uporno tvrdim da nitko ne želi njega zamijeniti niti ga može zamijeniti ali to ne dopire do njega. Kako ga uvjeriti i kako mu dokazati da se to neće dogoditi? To je jedan problem, drugi problem je u tome što bi ja i sadašnji partner htjeli živjeti napokon skupa ali se tu radi o preseljenju u drugi grad, strah me reakcije djece. Što ako ne pristanu ići sa mnom već odluče ostati s ocem i da će danas sutra reći "mama nas je ostavila" ili što sve ne :(.Molim vas pomozite mi. Tužna mama

Draga mama,

rastava braka je događaj koji ne samo da pogađa djecu rastavljenih roditelja već i partnere koji se odlučuju na taj korak. Čak i kada su oba partnera suglasna s rastavom i shvaćaju da više ne žele biti u braku s drugom osobom, taj korak nije lak. Kako vam je i samoj sigurno teško u cijelom tom procesu u koji su još uključena i vaša zajednička djeca, vjerujem da nije lako ni vašem bivšem suprugu.

Njegov strah, iako možda iracionalan, je iz njegove perspektive sasvim normalan i opravdan. U ovom osjetljivom periodu vaš bivši suprug se vjerojatno boji da će se vaš sadašnji partner svidjeti djeci, da će im možda moći priuštiti nešto što on ne može, da će provoditi s njima više vremena nego on i tako paralelno s njegovim razmišljanjem o tome strah sve više i više raste. Ako se možete zamisliti u njegovoj poziciji, vjerojatno bi i sami osjećali određenu dozu nelagode i straha pri pomisli da će vaša djeca provoditi puno vremena s divnom mladom ženom koja obožava vašu djecu (i oni nju).

Ono što bi vam savjetovala jest da pokušate biti strpljivi i polako radite na tome da vaš bivši suprug prihvati vašeg sadašnjeg partnera u životu vaše djece. Možete zajedno s djecom razgovarati o tome, zajedno reći djeci da iako ste rastavljeni to ne znači da im više niste roditelji i da vam nije stalo do njih. Neka znaju da da ćete se s njihovim tatom uvijek dogovarati vezano za njih, prenositi si informacije i da ćete oboje kao mama i tata biti uključeni u njihove živote. To što vi imate novog partnera (a možda će i tata jednom imati novu partnericu) ne znači da od njih očekujete da im zamjene tatu/mamu. Oni su tu kao vaši partneri, ali tata će uvijek biti tata a mama mama.

S obzirom da je cijeli proces rastave braka za djecu još uvijek relativno svjež, nisam sigurna da bi vaša djeca s oduševljenjem reagirala na preseljenje u drugi grad. Ovdje su svi njihovi prijatelji, škola, tata, sve što im je poznato i sigurno nalazi se u ovom gradu u kojemu trenutno žive. Na pitanje hoće li se djeca htjeti preseliti zajedno s vama i vašim partnerom u drugi grad vam ne mogu dati odgovor, no isto tako smatram da nije tragedija ako žele ostati s tatom. Ako se odlučite na taj korak, vi vašu djecu i dalje možete viđati, oni će vam moći dolaziti u posjete, vi ćete posjećivati njih. Kako će reagirati na tu situaciju teško je predvidjeti, no važno je da za njih to ne bude nešto što ćete im do zadnjeg trenutka tajiti. Važno je i kako će njihov tata reagirati na vašu odluku i svakako bi bilo dobro da vas ne osuđuje i govori djeci kako mami nije stalo do njih.

U svakom slučaju neovisno o tome što ćete odlučiti, imajte na umu da su i vašoj djeci svi ovi događaji šok, da oni ne mogu razmišljati poput vas i da samo žele sigurnost i stabilnost. Djeca vole oba roditelja i žele vrijeme provoditi s njima i ne postoji ništa što bi moglo zamijeniti ili nadoknaditi roditelje.

Želim vam puno sreće

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog

Centar Proventus