S tim postupcima, nanosi si bol. Molim Vas za pomoć, što uraditi i kako se ponašati da to prestane raditi? Unaprijed Vam hvala. Lijep pozdrav.
Draga mama,
gledati dijete kako udara glavicom gdje god stigne i time si nanosi bol sigurno je stresno, a i zbog sigurnosti djeteta jako je važno da se nađe način da to prestane raditi. Vidi se da ste brižna mama te ste već sada, unatoč tome što je Vaš dječak još malen, uvidjeli da mu je potrebna Vaša pomoć kako se ne bi ozlijedio kada je ljut. U nastavku možete pročitati zašto se kod djece ponekad javi ovo konkretno ponašanje te kako bi bilo poželjno da Vi reagirate kada nešto nije onako kako dijete želi pa počne udarati glavicom.
Kako je Vaš dječak jako malen nije za očekivati da ćete mu moći samo verbalizirati granicu na njegovo ponašanje već će biti potrebno da takva ponašanja zaustavite fizički npr. da ga zagrlite, ili primite rukama da ne može lupati glavicom. Svakako je bitno da ga spriječite da se ne ozlijedi. Kada se javi ljutnja u tijelu kao da se stvara energija koju dijete na neki način mora ispustiti van. Vaš dječak još ne zna kako da na prihvatljiv način ispusti tu energiju van pa bi bilo dobro da razmislite koji bi Vama bili prihvatljivi načini da on to napravi – vikanje, plakanje, itd., ali bitno je da pri tom ne ozlijedi ni sebe ni druge.
Da biste bolje razumjeli što se događa kod Vašeg dječaka potrebno je razlikovati ljutnju od agresije. Ljutnja je najčešće neugodna ali prirodna i potrebna emocija prisutna kod svih nas, dok je agresija (vrijeđanje, ozljeđivanje sebe i drugih ili uništavanje imovine) samo jedan od način izražavanja ljutnje. Naravno, ovaj način nije dobar i ne treba ga podržavati, no nekada je djeci najjednostavniji. Bitno je da ga pustite da bude ljut (npr. kada nešto nije baš onako kako on želi), ali da ga jasno zaustavite čim počne pokazivati namjeru da će udariti glavicom. Vaš dječak je malen te tek uči kako se nositi s emocijama koje doživljava što ponekad za njega može biti vrlo zahtjevno i u tome mu treba Vaša pomoć. To se pogotovo očituje kada se radi o intenzivnim emocijama poput ljutnje. Kako bi bolje razumjeli što se u njegovom tijelu tada događa možete pročitate članak: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-se-snositi-s-djetetovom-ljutnjom/.
Kroz odrastanje možete ga učiti kako da prepozna i izrazi ljutnju kada je osjeti. Tada mu možete pomoći da usvoji načine kako da ljutnju, koja ga može nekada preplaviti, izrazi na socijalno prihvatljiv način. Hoće li to tada biti udaranje nogama u pod, udaranje u jastuk, vikanje u jastuk ili zid, možete sami odabrati. Kada su djeca malena poželjno je postepeno uvoditi alternative, naprosto zato što imaju manje kapaciteta za svladavanje informacija. Kada odaberete jednu alternativu koja je Vama u redu, npr. udaranje nogama u pod, u trenutku kada ga preplavi ljutnja možete postupiti tako što ćete prvo izgovoriti emociju koju vidite kod njega, npr. „Vidim da si jako ljut.“, te nakon toga mu reći i pokazati što može tada napraviti, npr. „Možeš jako lupiti nogom od pod“. Jako je važno da mu pokažete kako to može napraviti dok mu taj način iskazivanja ljutnje ne prijeđe u naviku jer u povišenim emocionalnim stanjima dječji kapaciteti za slušanje i obradu informacija su smanjeni.
Kako je način reagiranja na emocije povezan s temperamentom savjetujem Vam da pročitate i članak o temperamentu kako bi bolje razumjeli svog dječaka: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/ .
Naprosto, neka djeca imaju snažnije emocionalne reakcije te ih isto tako mogu i snažnije izražavati. Kao rezultat toga ta djeca mogu postati vrlo uzrujana i teško im se smiriti. Ako je to tako i kod Vašeg dječaka izuzetno je važno pomoći mu da nauči kako da kontrolira svoja ponašanja koja se moguće javljaju kao reakcija na doživljene emocije. Također, bilo bi dobro da uz to s dječakom radite na usvajanju metoda koje će mu pomoći da se smiri i opusti (npr. masaža prije spavanja, itd.). Jasno postavljene granice i jasne i kratke upute od strane roditelja pomažu djeci da se nauče regulaciji emocija. Kako je Vaš dječak malen tek počinje učiti o tome što se događa u njegovom tijelu kada mu se javi neki osjećaj a kako bi mu pomogli da ih osvijesti možete mu ih reflektirati, tj. verbalizirati (npr. „Baš te veseli što idemo u parkić“, „Rastužilo te što ne možeš dobiti novi bager“). To bi moglo pomoći Vašem dječaku u razvijanju svijesti o postojanju emocija ali i reakcijama koje se događaju u njegovu tijelu kada se one jave.
Uz Vašu brižnost i ljubav vjerujem da ćete pomoći Vašem dječaku da nauči kako da se nosi s ljutnjom ali da pri tom bude siguran. Ako ćete imati bilo kakva dodatna pitanja slobodno se javite. Sretno!