U kući je uglavnom bezvoljan, nekad ima i veselih trenutaka, teško se s njim može razgovarati, kao da je neka blokada. Uopće mu se ne može objasniti posljedica neučenja. Do sada nas je ucjenjivao "neću ti učiti", a kad sam mu objasnila da ne uči meni nego sebi, sad govori "što te briga to je moja škola". Ja i suprug smo vrlo zabrinuti, ništa se nije specijalno dogodilo, osim što mu je brat u 10. mjesecu otišao na fakultet, a promjene su od tada.
Draga mama,
u razdoblju adolescencije u kojemu se upravo nalazi vaš sin, dolazi do velikih hormonalnih i psihičkih promjena koje potom utječu i na samo ponašanje djeteta. Vaš sin se traži, osjeća se neshvaćeno a odlaskom brata koji mu je možda bio uzor i predstavljao nekoga kome se povjeravao, u tako osjetljivom periodu svog života izgubio je značajnu osobu u svom životu (barem to on tako doživljava). Vaše prigovaranje oko škole doživljava kao napad, ljut je i jadan što ga nitko ne razumije, a jedina osoba koja ga je razumjela je otišla od kuće.
U ovakvoj situaciji dodatnim pritiscima možete samo još više produbiti međusobno nerazumijevanje. Ono što možete učiniti jest prebaciti odgovornost oko škole na svog sina: možete mu reći da ga razumijete, da ste se i sami tako osjećali u jednom periodu svog života, da ni sami niste shvaćali svrhu učenja i školovanja. Možete mu reći da je vama neprihvatljivo da su ocjene takve kakve jesu i da bi voljeli da vam on da odgovor što će učiniti po tom pitanju a da oboje budete zadovoljni.
Također, možete mu reći kako je i vama teško što je njegov brat otišao od kuće, da se i sami ponekad osjećate izgubljeno i tužno, ali vam je i drago jer znate da je njemu dobro i da radi ono što želi i što ga veseli. Iako je otišao od kuće, znate da je on tu, da to što je promijenio mjesto boravka ne znači da vas ne voli ili da mu nije stalo do vas.
Ako već niste, možete porazgovarati sa starijim sinom o problemima koji muče njegovog mlađeg brata kako bi pronašao malo vremena za razgovor i podršku svom bratu koji prolazi kroz težak period u životu.
Želim vam puno sreće
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog