Hrvati su unatoč teškoćama optimisti u pogledu budućnosti, zadovoljni su svojim zdravljem, osobnim razvojem, socijalnom, radnom i školskom okolinom, manje su zadovoljni pristupom osnovnim potrebama, a najmanje trenutačnom životnom situacijom
Po svim svjetskim istraživanjima mi smo relativno sretna zemlja, a to pokazuju i najnoviji rezultati domaćeg istraživanja Nacionalnog indeksa sreće (NIS). Naime, opća razina Indeksa u veljači je ostala ista kao i u siječnju i iznosi 62,6 bodova. Ako se usporede komponente Indeksa, emotivno stanje i zadovoljstvo životnom situacijom, može se uočiti da je emotivno stanje nešto više (60,1 i bod), dok je zadovoljstvo trenutačnom životnom situacijom za skoro 7 bodova niže (52,7 bodova). To ne iznenađuje jer procjena trenutačne životne situacije uključuje i različite teškoće u svakodnevnom životu koje se mogu, ali i ne moraju, neposredno odraziti na naše osjećaje. Naime, kako su prijašnja istraživanja NIS-a pokazala, Hrvati su sretniji od okoline u kojoj žive (rast nezaposlenosti, pad realnih dohodaka) jer na njih utječe cijeli niz subjektivnih komponenti.
Međutim, iznenađuje činjenica da je procjena zadovoljstva životom u budućnosti za mjesec dana porasla za 1,1 bod te da su procjene buduće situacije više od procjena trenutačne situacije za skoro 8 bodova. To znači da su hrvatski građani unatoč teškoćama optimisti u pogledu budućnosti. A optimisti lakše izlaze iz problema i teškoća jer se trude promijeniti situaciju koja ih je dovela u to stanje, dok se pesimisti suočeni s problemima osjećaju bespomoćni. Hrvatski građani su u uličnim prosvjedima pokazali da se trude i žele promijeniti situaciju i riješiti probleme. Svoje zdravlje hrvatski građani i dalje, unatoč mjesečnom padu od 1 boda, procjenjuju vrlo dobrim - ta komponenta inače od početka mjerenja (veljača 2010.) ima najvišu razinu od preko 80 bodova (maksimalno je 100).
Ekološko ponašanje iz mjeseca u mjesec opada i na najnižoj je razini u odnosu na ostale komponente (50,5 bodova). Ekološko ponašanje je pod jakim utjecajem objektivnih okolnosti, kao, primjerice, imaju li hrvatska naselja uvjete za razdvajanje organskog otpada od neorganskog, što je u komponenti ekološkog ponašanja najniže procijenjeno (oko 35 bodova). Međutim, građani su vrlo osviješteni kad je riječ o štedljivoj upotrebi vode i odvajanju PVC i staklene ambalaže, što potvrđuje da su materijalne stimulacije i koristi vrlo važni u poticanju ekološkog ponašanja. Zadovoljstvo osobnim razvojem i socijalnom okolinom relativno je visoko procijenjeno (68,2 boda), čak je u blagom porastu (za 0,4 boda). Pritom su građani najzadovoljniji svojom obitelji i prijateljima (oko 84 boda ), a najmanje državom (ispod 50 bodova).
I na kraju, sažmemo li sve komponente NIS-a, možemo zaključiti da su hrvatski građani iskazali optimistično gledanje u budućnost, bili su i dalje vrlo zadovoljni svojim zdravljem, osobnim razvojem i socijalnom okolinom (ali ne i državom), radnom i školskom okolinom, nešto su manje zadovoljni pristupom osnovnim potrebama, a najmanje trenutačnom životnom situacijom. Jedina je komponenta koja se približava kritičnoj razini od 50 bodova ekološko ponašanje. Ono ovisi o građanima, ali i o lokalnim vlastima koje bi postavljanjem kontejnera za odvajanje otpada blizu mjesta stanovanja znatno utjecale na bolje ekološko ponašanje.
U veljači je bilo godinu dana od kad se mjeri NIS. U odnosu na ukupne rezultate prikupljene tijekom 12 mjeseci izdvojeni su mnogi zanimljivi trendovi. Napravljen je profil najsretnijeg i najnesretnijeg građanina Hrvatske. Prvi je mladi muškarac, đak ili student od 15 do 24 godina iz Zagreba ili većeg dalmatinskog grada. Najnesretniji je ženskog spola, nezaposlena, umirovljenica ili kućanica iznad 55 godina koja živi u malom mjestu na sjeveru Hrvatske, u Lici, Kordunu i Baniji ili Slavoniji bez formalnog obrazovanja ili sa završenom osnovnom školom.
Na prosperitet zemlje i ljudi ne utječu samo materijalni faktori već subjektivni osjećaji zadovoljstva i sreće kvalitetom života samih stanovnika. U svijetu se sve više zagovara novo mjerenje ekonomskog rasta, koje umjesto općeprihvaćenog praćenja bruto društvenog proizvoda (BDP-a) uključuje i mjerenje kvalitete života, odnosno sreće. Sreća kroz mjerljiv, objektivan i brojčani pokazatelj pokazuje djelotvornost društva, u kojoj mjeri kako ono zadovoljava potrebe i očekivanja ljudi. Nositeljima ekonomske politike pokazuje kako donositi uspješnije odluke, a domaćoj i stranoj poslovnoj zajednici pokazuje stvarni život u Hrvatskoj.
Mediji smanjuju kvalitetu života
Mediji loše utječu na raspoloženje Hrvata, mnogo su sretniji oni koji se informiraju preko interneta negoli oni koji gledaju televiziju. Ipak, oni koji gledaju televiziju su u većini, najviše prate informativni program, a pritom ih, što je zanimljivo, više zanima gospodarstvo (31,4%) od politike (23,7%)
Povodom 1. godišnjice Nacionalnog indeksa sreće održana je prezentacija najvažnijih trendova kvalitete života hrvatskih građana i održan je okrugli stol o tome kako mediji u Hrvatskoj utječu na zadovoljstvo i sreću.
“Nacionalni indeks sreće sastoji se od devet komponenti čije kretanje ukazuje na to da su Hrvati relativno sretni ljudi. U proteklih godinu dana građani su bili vrlo zadovoljni svojim zdravljem, odnosima s prijateljima i obitelji, zaposleni su bili zadovoljni radnom, a učenici i studenti školskom okolinom. Građani su najmanje zadovoljni svojom kupovnom moći i državom, što pogoršava njihovu trenutačnu životnu situaciju. Međutim, iskazali su optimistično gledanje u budućnost“, kazala je Marina Ralašić (Banka), voditeljica projekta.
Ines Došen, direktorica Hendala, predstavila je najnovije istraživanje o medijima i sreći te naglasila kako je televizija još uvijek dominantan medij, ali interent preferira već 25 posto ispitanika, uglavnom mlađi, obrazovaniji, više muškarci negoli žene.
Osnovni je zaključak da mediji loše utječu na raspoloženje građana, mnogo su sretniji oni koji se informiraju preko interneta od onih koji gledaju televiziju. Ipak, oni koji gledaju televiziju su u većini, najviše prate informativni program, a pritom ih, što je zanimljivo, više zanima gospodarstvo (31,4%) od politike (23,7%),
Građani misle da bi mediji u Hrvatskoj trebali više naglašavati realno stanje stvari (68%), a za pozitivne vijesti izjasnilo se njih 21,4 posto. Više od polovice građana (57,8%) ponekad razgovara o tome što su čuli ili pročitali u medijima, a trećina njih svaki dan, i oni su sretniji od onih koji o tome nikad ne razgovaraju.
Prema ocjeni dr. sc. Seada Alića, voditelja Centra za filozofiju medija Veleučilišta Vern, dugotrajno gledanje televizije rezultira pasivnošću, depresijom i anksioznošću.
“Mediji jednosmjerne komunikacije proizvode pasivnost, a interent otvara put komunikaciji. Živimo u tektonskom srazu dvaju oblika komunikacije, a tamo gdje su diktature veće bit će i sudar veći“, rekao je Alić i dodao kako su masmediji temeljni problem suvremene civilizacije.
Prof. dr. sc. Nada Zgrabljić Rotar, sa Sveučilišta u Zadru i predsjednica Programskog vijeća HRT-a, nije se složila s Alićevim tezama. Ona je naglasila da su svi mediji prošli kroz četiri faze razvoja i svi su, osim interneta, institucije koje su zakonom regulirane.
“Internet je vrlo mlad medij za koji još ne znamo u što će se razviti, a osim toga postoji različita publika koja ostvaruje različite oblike komunikacije“, rekla je Zgrabljić Rotar.
Rezultate istraživanja - prema kojemu građane koji se informiraju na televiziji najviše zanima gospodarstvo, a onda politika - prokomentirao je Boris Galić, predsjednik Uprave Allianza Zagreb. Prema njegovom uvidu 70 posto tema odnosi se na kriminal, 20 posto na politiku, 5 posto na sport, a 5 posto na prognozu vremena.
“Gospodarstvo se percipira kao kriminal, a to nije dobro ishodište“, komentirao je Galić. Podržao je tvrdnju dr. sc. Gordane Vilović, profesorice etike na Fakultetu političkih znanosti, da će medijski djelatnici morati podići razinu profesionalnosti i educiranosti.
Vilović je, među ostalim, upozorila i na različite spinove u medijima te otvorene marketinške oglase koji se predstavljaju kao novinski tekstovi, što čitatelji ipak prepoznaju.
Dr. sc. Željko Ivanković, glavni urednik Banke, osvrnuo se na nedavno publicirane tvrdnje u masmedijima prema kojima je u Hrvatskoj poraslo povjerenje u medije, a osobito u tisak, te da je taj povrat povjerenja posljedica razotkrivanja korupcije od strane medija. Ivanković je podsjetio da su istraživanja, na temelju kojih su postavljene navedene teze, provedena prošle i 2004. godine.
“Prema ranijem istraživanju tisak i općenito mediji bili su sramotno nisko na listi povjerenja, a ono iz prošle godine ih je smjestilo u drugu ligu institucija, od ukupno tri“, istaknuo je Ivanković te dodao kako istraživanja upućuju na zaključak da povjerenje u medije iskazuju oni koji ih shvaćaju kao stup autoritarnog sustava.
Branimir Stanić, analitičar medijskih komunikacija na Hrvatskim studijima, upozorio je kako svatko kome je ugrožen integritet odgovara napadom, odnosno trikom, pa tako i mediji pokušavaju svoj integritet izgraditi trikovima.
Robert Zuber s HRT-a rekao je da televizija nije jednosmjerni medij te da postoje emisije koje ljude čine sretnima i povećavaju im kvalitetu života.
Opširniji opis metodologije na http://www.bankamagazine.hr/Indekssrece
Tajana Tretnjak