Na drugoj promociji knjige “Očuh i Kopile” održanoj u Zagrebu, 12.12. u Pučkom otvorenom učilištu, predstavljena je i kampanja “Usudim se reći: Da, zlostavljana sam!” (Usudi se i ti.), misija koju je iznjedrila knjiga čija je autorica odlučila progovoriti o strašnoj stvarnosti s kojom se suočavala u dobi od 4-14 godine, nakon čega je pobjegla od kuće.
Prije Aleksandre Hampamer govorila je Željka Jelavić, etnologinja, viša kustosica u Etnografskom muzeju i aktivistkinja za ženska prava koja je iznijela neke važne činjenice o zlostavljanju žena: “U našem društvu prisutno je nekoliko mitova o zlostavljanju kao što su “ žena sama traži batine”, “žena uživa u nasilju”, “važnost da djeca ostanu uz oca” i “nasilnicima se ne može pomoći”. S druge strane, žene su često sklone samooptuživanju i često razvijaju oblike ponašanja kojima strogo kontroliraju dječije ponašanje, kako bi ih zaštitile od nasilnika. No, kako sam autorica knjige kaže nikad nije dovoljno brzo trčala iz dućana sa pivom, batine bi ju uvijek čekale.”- Izjavila je Željka Jelavić osvrćući se na knjigu Očuh i Kopile.
Željka Jelavić spomenula je da je najbrutalnije nasilje ono seksualno te da često dolazi od poznatih osoba. Jedna od naznaka da naše društvo napreduje po tom pitanju su zakoni koji reguliraju to područje i postojanje statistika o raznim oblicima nasilja, iako ni danas ne možemo reći koji su podaci potpuno točni. Na jedno prijavljeno nasilje, dolazi čak između 15-20 neprijavljenih. Situacija u Zagrebu nije ista kao u malim sredinama gdje se žene teško odlučuju javno govoriti o zlostavljanju. U tim mjestima svatko svakoga zna i postoje situacije u kojima u kafiću za vrijeme pauze sjede policajac, sutkinja i socijalna radnica, pa se privatnost osobe koja prijavljuje nasilje često ne poštuje.
Željka Jelavić je iznijela i statističke podatke o nasilju u Hrvatskoj gdje je registrirano 11500 -17500 počinitelja nasilja, 14500 - 22200 žrtava, od čega su 64% žene, te da zabrinjava činjenica da se broj žena koje su smrtno stradale od partnera svake godine povećava. Dob žrtava nasilja je između 19-40, te malodobnih zlostavljanih osoba 40%. Neke statistike pokazuju da je 30 % muškaraca koji su zlostavljani od svojih supruga.
Nakon izlaganja Željke Jelavić kratko je govorio i Adrian Kezele se osvrnuvši se na svoje dugogodišnje poznanstvo sa Aleksandrom te da je čin pisanja knjige “Očuh i Kopile” vrijedan divljenja, jer to nije samo društvena poruka već poruka za sve nas druge koji nismo bili izloženi takvim životnim situacijama. Aleksandrina čvrstina i energija isijavaju iz nje još i danas te su su prisutni u svemu što radi. Ona je prema njegovim riječima svoj hendikep i traumu uspjela pretvoriti u blagoslov.
“Nakon 30 godina od toga dogđaja sada gledam na to s emocionalnim odmakom sretna što više nemam grč u želucu kad razmišljam o tome što se događalo i da ljudima kroz ovu knjigu mogu pružiti utjehu. Knjigu sam počela pisati 1999. godine i ona je bila moja svojevrsna terapija, no tek je ovo ljeto došlo vrijeme da je napišem do kraja.”- Rekla je Aleksandra Hampamer.
“Svi obrasci koji sam opisala u knjizi, a tiču se nasilja su jednaki kada se radi o nasilju prema bilo kojem da se živom biću. “Nekad nas je očuh mlatio satima, susjedi su gledali kroz rupice na ogradi bez imalo želje da pomognu i makar nazovu policiju. Jedan poziv bi za nas značio spas, barem za taj dan. No, ljudi i danas često ne reagiraju na nasilje što sam doživjela i kroz rad u azilu za životinje. Događa se da ljudi prijave zločin, ali zamole da ostanu anonimni kako se nekome nebi zamjerili.” – Rekla je Aleksandra Hampamer.
“Knjiga “Očuh i Kopile” ipak daje nadu, bez obzira na teško iskustvo. Ljudi su u stanju nastaviti živjeti iscijelivši te stravične osjećaje i sjećanja. Ja znam kako izgleda mrziti nekoga i kako izgleda iskonski strah toliko velik da vas paralizira. Znam kako je taj strah hrana nasilniku. On je svjestan koliko je to jako, i to mu daje energiju.
No, ako imate nekoga tko je kraj vas i pruža vam ruku, pa tim činom preokrenne taj obrazac, vi ste sretni jer imate cijeli svijet. U mom životu je to bio Adrian Kezele. Moj put na onu drugu stranu straha počeo je onog trenutka kada sam se suočila sa očuhom kako bi ga izbacila iz obiteljske kuće, što opisujem u knjizi te kad ga je Adrian zaustavio snažno ga posjevši na stolicu i zapovjednim tonom rekao da sjedi, šuti i sluša što mu imam za reći.
Taj put od put na drugu stranu straha, od mržnje kroz ravnodušnost pa prema suosjećanju i opraštanju u moj je život doveo ljubav, jer nasiljem ne može odgovarati nasiljem. Pomaganjem drugima možemo iscijeliti najdublju bol što je bio i moj životni put. ”- rekla je Aleksandra Hampamer.
Na koncu promocije, predstavljena je i dječja slikovnica “Crveni planet”, autorice Lee Brezar sa kojom se suradnja dogodila kada je započela komunikacija sa Dhar mediom koja je pomogla da se dogodi kampanja “Usudim se reći: Da, Zlostavljana sam.” (Usudi se i ti.)
Crveni planet je priča o ljubavi koja je jedini i pravi put iscjeljenja vlastite boli.
Raspored ostalih promocija po gradovima:
• Čakovec - srijeda, 17.12.2014., 18 sati
o Knjižnica Nikola Zrinski, Trg Republike 4,
o Renata Sever, dipl. socijalna radnica, Centar za socijalnu skrb Čakovec
• Osijek - četvrtak, 18.12.2014, 18 sati
o Studijska čitaonica GISKO (Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek), Europska avenija 24.
o dr. Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, dobitnica alternativne Nobelove nagrade za mir