Kad se udajete u «dotu» ili miraz dobijete i svekrvu, htjeli vi to ili
ne. Svekrva ili popularno «svekriva» uglavnom je osoba koja vam pokušava
gotovo uvijek nametnuti svoja pravila, podučiti vas kako udovoljiti
njenom sinu, kako mu skuhati omiljeni ručak ili ispeglati košulju kako
on to voli. Pri tome vjerojatno neće imati ni trunke sažaljena prema
vama kao ženi i svim onim patnjama koje vas čekaju u životu
udovoljavajući voljenom muškarcu, njenom sinu. Taj odnos majka-sin
nikada mi nije bio potpuno jasan, niti ta dominacija majke da i dalje
intenzivno sudjeluje u sinovom životu, automatski i u vašem, kada vi
nastojite sagraditi svoj vlastiti život sa svojim pravilima.
Iako
je meni moja svekrva bila jako simpatična i draga, s vremenom sam
shvatila da bez obzira na to da li sam u pravu, nikada nije bila na
mojoj strani. Štitila je sina i onda kada nije bio u pravu, gazeći preko
činjenice da je i sama žena. Pitala sam se često, zašto moja majka nije
bila na mojoj strani kada sam u krivu? Zašto me slijepo nije branila
nego me napadala? Pa zar ja nisam njena kćer kao što je i moj muž sin
moje svekrve? Očito to nisu iste relacije. U slučaju na primjer da smo
se Dino i ja posvađali, on bi otišao roditejima kući i majka bi ga
primila, u mom slučaju da sam ja otišla svojim roditeljima, majka bi mi
rekla «Jesi se udala? Jesi. Imaš muža? Imaš. Onda riješi svoje probleme
između svoja četiri zida, nije brak zajebancija!» Ja bih se vjerojatno
vratila kući pognute glave, a Dino bi vjerojatno ležao na maminom
trosjedu, uživao u blagodatima majčine kuhinje i tako sve dok ne bi imao
dobar razlog da se vrati kući. Pošto ja nisam tip žene koja bi takve
stvari tolerirala, vjerojatno bih ja njemu pri povratku kući, zalupila
vratima i rekla mu da se vrati mamici. I eto vraga, svađe i moguće
rastave. Srećom takvih situacija nije bilo.
Mene je uvijek
nerviralo tuđe zadiranje u moj život, smetalo me općenito zadiranje
ljudi u tuđe živote i oduvijek sam žudila za slobodom i neovisnošću.
Znala sam da sa Dinom moram graditi život dalje od Splita i poklopilo se
da je njemu Zagreb bio prihvatljiv i nužan radi posla, a meni radi
bijega iz grada gdje žive naši roditelji. Htjela sam svoj život i biti
sigurna, da kad se posvađam sa mužem, neće pobjeći k mami. Zaljubljeni
kakvi smo bili, jedva smo čekali da savijemo svoje gnijezdo i da živimo
sami vlastiti život . Kao i svaki početak, tako je i u našem bračnom
životu bilo promašenih kulinarskih specijaliteta jedne početnice, naime
moji šnicli nikada nisu bili tako meki i sočni kao kod njegove majke
(trebalo mi je godina i godina da dostignem tu umjetnost).
Kad
smo dolazili njegovim roditeljima u posjet, Dino bi uredno
komplimentirao svojoj majci i njenom kulinarskom umijeću, a ona bi
ponosno meni objašnjavala kako se dotično meso priprema. U početku mi je
to strašno išlo na živce, ali kasnije sam jednostavno oguglala «u jedno
uho je ulazilo, iz drugog izlazilo». I on sam mi je jednom prilikom
rekao da se ne uzrujavam zbog toga, ona to jednostavno voli čuti. 'Pa
hajde', promislila sam, 'neka joj bude ako je to veseli'. Tih nekoliko
dana, dalo se istrpiti, ali da je tako bilo stalno, vjerojatno bi moj
brak bio odavno okončan.
Inače moja svekrva je bila mila majka u
odnosu kakvih svekrva ima. Često razmišljam da sam kojim slučajem imala
sina, da li bih se ja tako isto ponašala. Vjerujem da ne bih. Kao prvo,
svaka žena koja bi moga sina učinila sretnim, zaslužila bi moj respekt
neovisno o tome kuha li kao ja. Druga stvar, nikada ne bih držala
stranu po svaku cijenu sinu ako je u krivu i nikada mu ne bih pružila
utočište ako su u svađi. Svakako bih ga poticala na to da stvori svoj
život. I zato drage majke vaših sinova, sigurna sam da bi svaka od vas
mogla napisati knjigu o svojoj svekrvi, pokušajte ne biti vašim budućim
nevjestama «sve kriva» iz pakla. Ja sam mnogo puta gajila nadu da će me
moja svekrva ponajprije shvatiti kao ženu, kao što je i ona sama, ali
sam se grdo razočarala bila sam prenapredna u odnosu na njene stavove o
životu i ulozi žene. Mi smo dvije dva kompletno različita svijeta, a
jedina dodirna točka u našim životima je njen sin, moj muž.
Danijela Dvornik
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine