U Hrvatskoj je od 7-14.listopada održan Hrvatski tjedan palijativne skrbi, a u organizaciji Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu - CEPAMET. CEPAMET je osnovan prije dvije godine kao posebna organizacijska jedinica kojoj je između ostalog cilj izrada edukacijskih programa i senzibilizacija stručnjaka i javnosti o palijativnoj medicini i palijativnoj skrbi, medicinskoj etici i komunikacijskim vještinama u medicini.
Tijekom protekle dvije godine CEPAMET je organizirao brojne edukacijske aktivnosti iz područja palijativne skrbi za liječnike specijaliste svih struka, medicinske sestre, socijalne radnike, psihologe, duhovnike, okupacione terapeute, volontere i sve ostale koji su uključeni u rad multidisciplinarnih palijativnih timova. O tome koji su razlozi održavanja Tjedna palijativne skrbi, na što se tom akcijom želi upozoriti, te kakvi su odjeci u smislu senzibilizacije javnosti, ali i struke za ovo važno područje, za portal Žena.hr govori prof. dr. sc. Veljko Đorđević, predstojnik Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine (CEPAMET) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, izvanredni profesor na Katedri za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i specijalist psihijatar na Klinici za psihološku medicinu KBC Zagreb.
„Upravo u cilju prezentacije modela palijativne skrbi kojeg zagovaramo za našu zemlju, daljnje senzibilizacije stručnjaka i javnosti o palijativnoj skrbi te predstavljanja modela dobre prakse iz raznih krajeva Hrvatske odlučili smo se ove godine organizirati cijeli tjedan posvećen palijativnoj skrbi. Zbog velikog interesa kolega i suradnika iz cijele Hrvatske ovaj je tjedan prerastao zapravo u cijeli mjesec, tako da su aktivnosti održavane od 1. do 31.listopada 2012. godine. Uz CEPAMET su suorganizatori ove akcije bile i brojne druge instituacije i stručna društva, od kojih posebno izdavajamo Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu HLZ-a, te tri umjetničke akademije Sveučilišta u Zagrebu (Muzička akademija, Akademija dramske umjetnosti i Akademija likovnih umjetnosti), a podršku akciji dao je i predsjednik RH prof. dr. sc. Ivo Josipović, ministar zdravlja prof. dr. sc. Rajko Ostojić, predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić i stotine drugih udruga i pojedinaca.
Odjecima ove aktivnosti smo iznimno zadovoljni, jer je održano više od šezdeset zbivanja u svim krajevima Hrvatske, u kojima su zajednički sudjelovali predstavnici različitih struka uključenih u palijativnu skrb, brojne udruge pacijenata, mediji i šira javnost. Održane su brojne tribine o različitim aspektima palijativne skrbi, organizirani su informativni štandovi u brojnim hrvatskim gradovima, održan je niz predavanja na više stručnih kongresa kao i niz umjetničkih i sportskih zbivanja. U mjesecu listopadu mediji su gotovo svakodnevno pratili naše aktivnosti te i sami značajno doprinijeli senzibiliziranju javnosti, tako da je održano niz informativnih emisija, okruglih stolova, intervjua s bolesnicima i članovima obitelji, uz praćenje gotovo svih aktivnosti na različitim portalima.“
Zašto je palijativna skrb u našoj zemlji neshvaćena, neprihvaćena, slabo organizirana? Koje biste razloge naveli kao glavne da stanje nije bolje?
„Smatram da je niz razloga zbog kojih palijativna medicina i palijativna skrb još nisu uključene u hrvatski zdravstveni sustav, unatoč činjenici da se u našoj zemlji o tome govori već oko dvadeset godina, te da je održan ogroman broj stručnih simpozija, kongresa i aktivnosti raznih udruga na ovu temu. Mislim da je jedan od velikih razloga postojanje brojnih predrasuda pa i neznanja stručnjaka i javnosti o tome što je zapravo palijativna skrb. Palijativna skrb je širi pojam od palijativne medicine, jer uz sam rad medicinskog tima uključuje i djelovanje udruga, religijskih zajednica i drugih u skrbi o bolesniku koji boluje od neizlječive i smrtonosne bolesti i članovima njihovih obitelji.
Palijativna skrb se NE odnosi samo na zadnje dane života, već obuhvaća razdoblje od dijagnoze neizlječive bolesti do žalovanja nakon smrti bolesnika. NE odnosi se samo na onkološke bolesnike, već i na sve druge bolesnike koji trpe zbog neizlječivih bolesti (npr. demencija, moždani udar s posljedicama i brojne druge neurološke bolesti, krajnji stadiji bolesti jetre ili srca i dr.) NE odnosi se samo na stare, jer od ovih bolesti oboljevaju i najmlađa djeca i osobe svih životnih dobi. Hospicij je samo jedan od mogućih oblika palijativne skrbi, kojeg u brojnim zemljama u svijetu uopće nema, jer je palijativna skrb i palijativna medicina organizirana u zdravstvenom sustavu na svim razinama i kroz razne oblike (mobilni timovi u bolnicama i kućnim posjetama, ambulante, odjeli, klinike i dr.) U Hrvatskoj se godinama govorilo najčešće o hospiciju, eutanaziji i sl., a nikad se nije pristupilo sveobuhvatnoj izradi strategije palijativne skrbi za našu zemlju, što se radi tek zadnjih 5-6 mjeseci.
Ministar zdravlja prof.dr.sc. Rajko Ostojić je odmah prepoznao ovaj problem i stavio ga među prioritetne te je 9. svibnja osnovao Povjerenstvo za palijativnu skrb kojemu je cilj izrada prijedloga modela strateškog plana palijativne skrbi RH. Osim toga, palijativna medicina i palijativna skrb su jako kompleksne i zahtijevaju suradnju zdravstvene i socijalne skrbi, tako da je izrada kvalitetnog strateškog plana jako složen posao. Tek kada palijativna medicina i palijativna skrb uđu u zdravstveni sustav Republike Hrvatske, prestat će se o ovom problemu govoriti na pojedinačnim primjerima i često senzacionalistički te će ovaj dio medicine i skrbi zaživjeti. Nadamo se da će to biti uskoro.“
Koliko ljudi-bolesnika na godinu treba palijativnu skrb?
„Teško je dati točnu procjenu o broju osoba koje trebaju palijativnu skrb, a upravo je u tijeku prikupljanje točnijih podataka, jer nisu postojali nikakvi registri kojima bi se to pratilo. Okvirni podaci govore o broju od oko 30 tisuća bolesnika. Kao što sam spomenuo, palijativna skrb traje često i godinama, a ne samo danima i tjednima, tako da je zaista potrebno napraviti kvalitetnu analizu potreba za palijativnom skrbi u pojedinim hrvatskim županijama, jer postoje i regionalne razlike. Potrebno je definirati tko i kada postaje palijativni bolesnik te tko, kada i kako liječi bolesnika i članove obitelji, a upravo smo u procesu definiranja ovih brojnih pitanja.“
Koji su ciljevi palijativne medicine?
„Glavni je cilj palijativne medicine poboljšati u najvećoj mogućoj mjeri kvalitetu života bolesnika koji boluje od neizlječive i smrtonosne bolesti,te pomoći i članovima njegove/njezine obitelji. Kako podići ovu kvalitetu života i osigurati što veće dostojanstvo bolesnika do kraja života? Prije svega, ublažavanjem tzv. totalne boli, što podrazumijeva ublažavanje fizičke boli, ali i psihološke, asocijalne i duhovne boli i patnje. Velik je naglasak upravo na prepoznavanju psiholoških reakcija i psihijatrijskih poremećaja kod bolesnika i članova obitelji te njihova liječenja. U cilju bolje kvalitete života kontroliraju se i svim ostali simptomi, od kojih poseban problem najčešće čine poteškoće vezane uz prehranu (malnutricija, kaheksija) i hidraciju, kao i problemi u vidu anemije infekcija i dr. Obzirom da dobro provođenje palijativne medicine zahtijeva izvanredno znanje medicine, ovo je područje u svijetu prepoznato kao posebna specijalizacija ili subspecijalizacija, a provodi ju obavezno multidisciplinarna tim na svim razinama zdravstvene zaštite.“
Ima li dovoljno u Hrvatskoj ustanova za palijativnu skrb? Ima li planova da se osnuju?
„U Hrvatskoj nema dovoljno jedinica palijativne medicine i zapravo se prve od njih tek osnivaju. Hrvatska mora organizirati palijativnu medicinu i palijativnu skrb u svim svojim županijama, jer je to važno ljudsko pravo svakog bolesnika naše zemlje. Ona mora biti dostupna svima i to što bliže mjestu stanovanja. Prema tome, potrebno je organizirati ambulante u Domovima zdravlja i mobilne palijativne timove koji će ići u kućne posjete, organizirati bolničke palijativne timove u svim hrvatskim bolnicama, regionalne centre za smještaj bolesnika koji više ne mogu biti kod kuće iz brojnih razloga, centre izvrsnosti, odjele u bolnicama, klinike, a važno je oragnizirati provođenje palijativne skrbi u ustanovama za starije i nemoćne i dr. Sukladno trenutnim razmišljanjima i projektima koje izrađujemo, kao i viziji Ministarstva zdravlja, nadamo se da ćemo mrežu palijativne skrbi imati uskoro u našoj zemlji.“
Kako druge europske zemlje imaju uređenu palijativnu skrb?
„U većini zemalja Europske unije palijativna je medicina i palijativna skrb još prije više godina, pa i desetljeća, uklopljena u zdravstvene sustave, a npr. u Velikoj Britaniji je od 1987. godine posebna specijalizacija. To znači da građani npr. Njemačke, Austrije, Italije, Velike Britanije, Poljske i svih drugih zemalja znaju gdje, kada i kako će se liječiti bolesnik obolio od neizlječive bolesti, od dijagnoze do kraja života. Ove zemlje sada već razvijaju i puno složenije modele palijativne skrbi, dok Hrvatska tek treba krenuti s prvim koracima. Zemlje u regiji uglavnom su već krenule s prvim jedinicama palijativne skrbi, a parlamenti zemalja oko nas uglavnom su već usvojili strategije i nacionalne programe palijativne skrbi.“
Koji su planovi na području palijativne skrbi od strane Vašeg Centra, srodnih udruga koje se zauzimaju za sustavnu palijativnu skrb?
„Pred nama je i dalje ogroman posao, jer je važno educirati članove svih interdisciplinarnih timova u našoj zemlji, uz daljnju edukaciju i senzibilizaciju javnosti. Zbog toga već idući tjedan organiziramo Savjetovanje županija o palijativnoj skrbi, a u siječnju započinjemo s poslijediplomskim tečajevima iz palijativne medicine za članove intersdisciplinarnog tima. Posebno nam je drago da će se iduće godine u rujnu održati i međunarodni kongres o palijativnoj skrbi u Opatiji kao i niz drugih međunarodnih aktivnosti. CEPAMET želi nastaviti prvenstveno s edukativnim aktivnostima, ali u stalnoj suradnji sa svim onima koji palijativnu skrb provode.„
(M.G.)