Stručnjaci kažu : sramežljivosti se ne treba sramiti. Toliko je knjiga, priručnika i udžbenika napisano o borbi sa sramežljivošću, a opet je tako teško pobijediti u toj borbi osobama koje gotovo svakodnevno imaju problema s novim situacijama u kojima se ne snalaze, s novim ljudima pred kojima gube samopouzdanje. Spremnost na rizik, na promjene, na suočavanje sa strahovima, preuzimanje inicijative, sve se to čini nedostižnim i nemogućim, no, moguće je, ako pobijedite sramežljivost i jednom zauvijek zapamtite i držite se maksime: Ne postoji ništa što ne mogu napraviti.
Treba ići naprijed
Sramežljive osobe unaprijed se boje neuspjeha. No, i neuspjeh je sastavni dio života, tako ga treba prihvatiti, iz poraza naučiti lekciju i ići dalje. Preuzimanje rizika jača samopouzdanje, a promjene pridonose osobnom razvitku. To je najbolji lijek za sramežljivost, suočiti se sa strahom, prihvatiti izazov novog okruženja i svega što on sa sobom nosi, jer će to biti "šablona" za ponašanje u budućim sličnim situacijama. Treba se osloboditi bojazni kako ćemo ispasti manje vrijedni, pametni ili lijepi u krugu nepoznatih ljudi, a posebice ako se radi o osobama koje smatramo ili doživljavamo autoritetom. Uvijek se dakako može raditi o trenutačnom osjećaju, trenutačnom stanju, situaciji u kojoj se svatko može naći i iz raznih razloga osjećati nelagodno, pod stresom i pritiskom. No, ako se gotovo uvijek osjećamo nelagodno kad se susretnemo s nepoznatom situacijom ili kada očekujemo da će netko procjenjivati naše ponašanje, onda to može biti ozbiljna prepreka za svakodnevnu komunikaciju, način rada, način življenja.
Suzdržanost u komunikaciji
Sramežljivost je psihološka karakteristika s obilježjima kao što su suzdržanost u iskazivanju mišljenja pred drugim ljudima, zakočenost u međuljudskim odnosima. Najčešće se javlja zbog potencijalne mogućnosti procjene. Sramežljive osobe imaju teškoća u društvenim kontaktima, pa se zato teže uključuju u grupne aktivnosti i teško sklapaju prijateljstva. Sramežljivost prate negativna emocionalna stanja, zbunjenost, utučenost, usamljenost, nelagoda, a ekstremniji slučajevi očituju se kroz depresiju i anksioznost. Sramežljivost prate i napetosti u organizmu, kao što su ubrzano kucanje srca, suhoća u ustima, znojenje, crvenilo lica. Sramežljive osobe prepoznaju se i kroz nelagodan smiješak, teškoće s govorom, odaju ih kretnje koje karakteriziraju nervozu (dodirivanje kose, lica, lupkanje prstima…).
Prevladavanje sramežljivosti
Ponekad smo previše okupirani vlastitom osobom i imamo dojam da smo na meti procjene drugih. No, uglavnom nije tako, jer ljudi oko nas imaju i drugog posla osim baviti se samo našim ponašanjem, izgledom, procjenjivati nas i uspoređivati. To ujedno podrazumijeva da i se i mi usredotočimo na druge ljude umjesto stalno na sebe. Moramo također vjerovati u vlastite kvalitete i vrline. Ako smo većinu vremena usredotočeni na svoje nedostatke, imat ćemo lažni dojam da i drugi to vide. Treba prihvatiti i neugodne situacije, one u kojima osjećamo nelagodu, jer ako od njih svaki put bježimo, to jača sramežljivost i stvara kod nas osjećaj da se s tom situacijom ne možemo nositi. Kako znamo, ako ne pokušamo? Previsoka očekivanja također nisu poželjna dok se borimo sa sramežljivošću, krenimo od malih stvari, pa postepeno postanimo spremni i za velike.
Sramežljivost kod djece
Kod djece je najčešći razlog sramežljivosti manjak samopouzdanja te strah od osramoćenja pred drugom djecom, strah od ruganja. Dijete treba stalno uvjeravati u to koliko vrijedi i kakve vrline posjeduje, u čemu je poseban. Dijete koje ima problem sramežljivosti, dobro je uključiti u neke aktivnosti za koje je zainteresiran i u kojima je dobar. Pružite djetetu puno pažnje i hvalite ga za svaki dobar postupak jer će tako od vas dobiti poruku da je vrijedno, a samim time će kroz djetinjstvo prolaziti sigurnije u sebe.
(M.G.)