Shopping - ta prekrasna riječ, koju jednostavno obožavaju više predstavnice ženskog roda, no ne smijemo zanemariti niti muškarce. Naime u posljednje su vrijeme izniknuli razni stilisti koji se navodno „savršeno“ razumiju u odijevanje i koji ne mogu zamisliti ljepši posao od shoppinga, padanje s nogu jureći po modnim trgovinama diljem Europe a i šire, ne bi li pronašli koju odgovarajuću „krpicu“ za nekog „celeba“. Mogu zamisliti samo kolike bi žene rado bile na njihovom mjestu, ne doduše kao stilisti već kao shoppingholičarke koje su danas u Milanu, a sutra u Parizu.
No, vratimo se shoppingu. Odavno su mi rekli da, iako sam žena, imam poneki muški hormončić viška, jer baš ne volim shopping i za njega se psihički pripremam. Prije sam više službeno putovala i bio mi je gušt npr; u trgovini kraj zgrade u kojoj sam cijeli dan sastančila, onako usput zgrabiti neke dobre cipele, torbu ili badić. Osjećala sam kao da sam uštedjela hrpu vremena i to me veselilo. No, pomisao na subotnji odlazak u centar grada, lunjanje po trgovinama, višesatno biranje i isprobavanje čini me živčanom.
Neko vrijeme sam imala epidemiju Name i njihovih ogromnih odjela s odjećom. Prodavačice su više manje ljubazne, ne dahću vam za vrat da ne biste slučajno nešto ukrali, ponekad vam daju i savjet, a tamo se uvijek uspio pronaći i neki zgodni komad odjeće po pristupačnoj cijeni. No kako su velikim koracima u naš grad ušetali brojni shopping centri, skužila sam da je najbolje tamo otići s popisom i odjednom kupiti sve što mi treba, zar nije baš dobra ideja?
No, da ne biste pomislili da ću obići sve trgovine, nema šanse! Npr, svaka čast West Gate-u, no tamo sam se izgubila. Htjela sam bacati kukuruz da se znam vratiti, ali nije pomoglo. To je ogromnoooo i treba vam barem pola dana da obiđete većinu trgovina, što je za mene jednako samoubojstvu. I zato sam si „prisvojila“ dva shopping centra – jedan u južnom, a drugi u zapadnom dijelu grada. U svakom od njih obiđem svojih 5-6 trgovina i već znam gdje što mogu pronaći.
Ipak, ono što me uvijek zaintrigira u tim centrima su različite shopping navike muškaraca i žena. Naime muškarci kupuju kao teledirigirane rakete, znaju što žele, gdje će to pronaći, isprobaju ako baš moraju, plate i brišu dalje. To je za njih jednako mučenju, a pogledajte malo lica onih koji strpljivo čekaju svoje bolje polovice kraj neke garderobe ili drže izbezumljeno desetak odjevnih predmeta i prate u stopu svoju dragu. Zar ne djeluju izgubljeno? Totalno. A onda se začuje glas drage iz garderobe: „ Mišiću dođi vidjeti kako mi stoji...“. Uzmite u obzir da ogledala u kabinama za presvlačenje doduše malo stanjuju (to mi je otkrio jedan od prodavača), ali je svjetlost iznad njih toliko jaka da vam se vide i postojeći i celulit koji će se tek pojaviti, o naslagama špekeca da i ne govorimo. Toplo vam preporučujem da ne pozivate bolje polovice u kabine, nek vas vide u najboljem izdanju.
Za razliku od muškaraca, žene imaju beskrajno puno strpljenja kad je shopping u pitanju. Pažljivo pregledavaju sve na vješalicama, isprobavaju satima, ako je frendica s njima taj proces traje i dulje, a vidite li ih pred blagajnama opazit ćete sretni i blaženi izraz lica te veliko zadovoljstvo odabranim.
Muški doista ne razumiju što je toliko seksi u činu kupovanja, ali niti ne moraju shvatiti, zar ne? I sama sam pobijala teoriju da je shopping ljekovit, ali sam kapitulirala nedavno – shopping je ali stvarno sjajna stvar – osobito ako su u pitanju sniženja kad za relativno malo novaca možete kupiti neke stvari o kojima ste samo sanjali.
Čujem od udanih frendica kako im se muževi bune što imaju više pari cipela i torbica i ne razumiju zašto su im puni ormari, a one žele opet nešto novo. Pa dragi naši muški, sigurno vam nije neobično mijenjati ručne satove ili automobile, tablete, mobitele i slično... Pa onda i nama prepustite da se veselimo novoj, doduše 25-oj po redu torbici i niti ne pokušavajte nas shvatiti, jer u tome i jest draž, što smo različiti, zar ne?
Vaša omiljena shopping destinacija?
Vaša Ema Jurić