Zenicee moje, trebam jedan dobar ljubavni savjet :/
Imam 18 godina, prije dvije godine započela sam vezu s dečkom koji je godinu dana stariji od mene. U vezi nam je bilo super, uživali smo u svakom trenutku provedenom skupa, htjeli smo sve zajedno, bilo je puno malih znakova pažnje i ljubavi. No, prije godinu dana on je otišao studirati u drugi grad, na početku sve se činilo kao da će funkcionirati. Jedan vikend došla sam kod njega i spavali smo zajedno prvi puta i tu je nastupio problem. Nismo koristili kondom, nije to ni bio pravi odnos no stvorio je dovoljan strah da me natjera da popijem tabletu za dan poslije. Nakon tog rekla sam da ne zelim to raditi, da si ne zelim stvarati takve probleme i brige. On je upao u drustvo koje ga je uvjerilo da je lud ako ostane sa mnom i tu je sve puklo, prekinuo je i to naravno bez razloga želeći se ‘iživiti’ dok je još mlad. Nakon 2 mjeseca javio mi se i otišla sam s njim van popričati jer sam htjela na lijep način to završiti. Htio me je Nazad rekavši da mu sex nije bitan i da želi samo mene, nisam odmah pristala no kako su se kockice slagale pomirili smo se. Otkad smo ponovno zajedno imam osjecaj kao da je sve sto smo imali tu, ali kao da to nije to. Nigdje nismo putovali, izlazili, izlazak se svodi na vožnju autom, šetnju ili nečiji stan, svaki puta isto. Probala sam popričati s njim o tome no kako ima previše obaveza sve drugo mu je suludo. Nedavno u toku neke svađe skuzila sam da ga i dalje muci to sto ne spavamo i da ne može to podnijeti, da mu je to ‘ponižavajuće’. Ne znam ima li sex toliki utjecaj na odnos u vezi? Uz sav taj strah od trudnoce, počela sam se preispitivati je li on uopće taj s kojim trebam to raditi? Je li sebično od mene ako očekujem najprije vise od veze da bi prešla na neku Visu razinu? Skroz sam izgubljena, imam osjecaj da me premalo cijeni, kada mi je rekao da je to ponižavajuće za njega, htjela sam prekinuti i nisam ga htjela kočiti u nečemu, no kad sam mu to rekla počeo je svaljivati na mene kako ću napokon biti sretna i slobodna i kako me vise neće ‘gnjaviti’. Imam jos veeeliko srce okrenuto njemu ali trebam li uključiti razum? Kako da se izvučem iz ove situacije? Nisam sretna bez njega, ali nisam ni s njim. Help:/