Zavoljela sam ga i znači mi mnogo....mada nikad nisam iskusila onaj osjećaj bezglave zaljubljenosti s njim...i pitam se ako on to misli o meni...je li to uopće nedostatak??

mnogo učim pa se ne vidimo puno, ali čujemo se preko fejsa....i povremeno,recimo imam fazu jednom u 20 dana da puknem.možda čak i češće.... tad kao da ga tjeram podsvjesno da mi dokaže da mu nešto značim...i pritom sam gruba, zlobna...pola sata prije sve bude ok, nakon pola sata - kao da bih prekid..i kao da ga testiram,na taj način se uvjerim da mu značim..

a u biti sam luda, povrjeđujem osobu do koje mi je stalo...i ne znam kako se oteti tome,u tim trenutcima kao da nisam ja...i ne želim biti s njim ako ću mu svako malo izmicati tlo pod nogama,nije u redu...a ja to ne mogu kontrolirati..a opet,divno mi je s njim..i ne znam...što napraviti? kako to popraviti u sebi? jer na kraju...on će mene ostaviti jednom pa zauvijek...samo jer sam ja plitka i tražim da mi se dokaže