U vezi sam 3 godine, on mi je prva ljubav i brzo sam se upustila u ozbiljnu vezu, upoznala sam njegovu obitelj i on moju, čak sam preko ljeta stanovala kod njega i radila u njegovu mjestu. Bila sam presretna i čak smo već planirali zajednički život. Sve je bilo super do prošlog ljeta... na poslu sam se zbližila s kolegom, počeli smo se sve više družit. Ja sam s njegove strane primjetila simpatije prema meni, a nakon nekog vremena osjetila sam i ja nešto prema njemu. Ljeto je završilo, a on je otišao natrag doma (živi oko 500 km dalje od mene), a meni je počeo sve više nedostajati, on i dani koje smo proveli zajedno. Nakon nekog vremena smo se čuli, te mi je priznao što sve osjeća prema meni, a ja ga nisam odbila jer mi je previše prirastao srcu nego sam mu emocionalno uzvratila. Čujemo se često, i kako vrijeme prolazi ništa se nije promjenilo, čak mislim da su osjećaji sve veći. Jedno drugom se povjeravamo, i uvijek smo si podrška. Ja sam pokušala ovo prekinuti, ali opet sam pokleknula. Premda sam se u posljednje vrijeme udaljila od svog dečka, ne želim izgubiti vezu u kojoj sam, imam sve, savršenog dečka koji me voli, s kojem vidim budućnost, i kojeg ne želim prevariti, iako je ovo već tzv. emocionalna prevara. Uz to moji roditelji su me odgojili na način da momak kojeg dovedem doma je onaj pravi i moj konačni izbor. Ali usprkos tome imam osjećaj da sam se zaljubila u ovog drugog, jer sve više mislim o njemu, i htjela bi ga barem zadržati kao prijatelja kraj sebe, iako znam da to više nije moguće.Iduće ljeto namjeravam opet raditi na istom mjestu, ali doći će i on...i bojim se kako će to završiti.

Drage moje, je l se itko našao u sličnoj situaciji, i što mislite o svemu ovome? Hvala