U velikoj sam dilemi i trebam savjete jer cu poludit. S deckom sam 2 godine.Volimo se,lijepo mi je s njim i sretna sam.Ja imam 19,on 20. Od ovog ljeta planiramo zivjet skupa,ali prije tog velikog koraka moramo rijesit neke nedoumice.Evo u cemu je problem. On trenutno studira i zivi sam u jednosobnom stanu.Kad god ja dodem stan je u neredu.Odjeca na stolicama,radijatoru,podu,sudoper pun sudja,prljavi ves na masini,nedaj boze da ubaci u masinu,u kadi prazna ambalaza sampona itd.Ok,kuzim da nijednom mladom decku stan nije cakum pakum,al opet,ako zna da cu doci npr.sutra popodne,zar je toliko tesko bar ocistit stol i maknut tu robu? Stvarno sam pocela mislit da mu je svejedno sto cu ja pomislit kad vidim taj svinjac.I da ne moze odvojit 15 min da to pocisti.Al na stranu to,drugi problem je konstantno kasnjenje.Znam da se igra na kompu do jutra i da mora odspavat do podne.I dogovorimo se da dodje u nedjelju na rucak kod mene u 15h.I on obavezno kasnit 15,20,30 min.A zna da je to rucak sa mojima i da ga svi cekamo i da je krajnje nekulturno kasnit.Da ne kazem kolko sam ga puta cekala i na zimi i na kisi pa je kasnio.Al oke,na stranu i to. Kad mu to prigovorim,njegov jedini izgovor koji ponavlja milijun puta je: "Sredit cu se kad budemo zivjeli skupa." Pa iskreno,ja se vise ne usudim pocet zajednicki zivot s njim kad je on toliko neodgovoran,neuredan itd. I uopce ne razumije zasto se ja ljutim kad dodjem u taj svinjac od stana,kad on spava do podne jer do jutra igra igrice.Pa se ja pitam,jesam li luda ili sto? Jel se imam pravo ljutit ili ne? Volim ga najvise i voljela bih zivjeti s njim,ali sve mi se cini da to bas nece ici ako on ovako nastavi..jer cime je on dokazao da ce se promjenit i cime je zasluzio da se odlucim na zivot snjim?Ispricavam se na dugom postu,zanima me sto mislite o svemu ovom i pretjerujem li ja u ovoj prici i sta da radim? Vec sam nesto slicno pisala prije 2 mj,pa je ovo mozda nekom poznato :) Hvala