u braku smo dvije godine i imamo jedno dijete. prije toga smo zajedno bili 5 godina. vjenčali smo se iz ljubavi.trenutno živimo na katu kod njegovih roditelja gdje su prije živjeli njegovi djed i baka. brak nam je nikakav. zapravo, njemu je ok, ali ja pucam po šavovima. prije vjenčanja smo se dogovorili da ćemo graditi kuću, a kod njegovih ostati samo privremeno. roditelji su nam platili svadbu, a od dara ćemo početi graditi kuću. on je uvijek bio ambiciozan, privatnik je i radi od jutra do navečer. nakon svatova na računu smo imali 150.000 kuna, a moji su nam kupili zemljište za kuću. malo po malo on je uzimao novce s računa i ulagao u svoj posao obećavajući mi da će vratiti sutra, u ponedjeljak... i tako sada imamo 7000 kuna, ostalo je potrošio na svoj posao. moji me stalno napadaju zašto ne počinjemo praviti kuću, a ja im nemam srca reći da novca nema.živimo od moje porodiljne naknade.on dobro zarađuje ali malo daje za kuću, sve daje u posao...stalno nešto novo treba.-prozore, stol, stolice, fasada... njemu je njegov posao sve. tu gdje živimo je sve staro i vrlo mi je teško održavati kuću urednom i čistom, kad mu to kažem, on meni odgovori šta mi fali?gradnju kuće više ni ne spominje već planira proširiti posao i nije ga briga što se ja s time ne slažem.kod kuće ne radi ništa, ne pomaže mi uopće, ne želi raditi niti jedan kućanski posao i ostavlja stvari po cijeloj kući. on cijelo vrijeme radi po svom. spavamo dva puta mjesečno i to na brzinu. nikada me ne poljubi, zagrli, ne mogu s njime razgovarati. ne znam šta da radim... predivan je otac našem djetetu i svaki slobodan trenutak provodi s njim. to je karika za koju se držim...svađamo se svaki dan-prigovara mi što nisam dojila, da je jadno dijete kome sam ja majka... jako sam vezana za svoje roditelje pa u svađi i njih vrijeđa. dogodilo se nekoliko puta da sam ga nakon takvih uvreda fizički napala, on mene nije, samo se povukao...razmišljam o rastavi...što bi vi na mome mjestu? tužna sam, iscrpljena i molim savjete...