U braku sam 3 godine,udala sam se iz velike ljubavi(on se zbog mene razveo od prve žene,a ja sam razvrgnula zaruke) i imamo dijete.Prema meni je pažljiv,dobar,svaki dan mi pokazuje ljubav i također je dobar i nježan otac našoj ćerki,samo je problem što je on da se ugrubo izrazim nesposoban za sve živo.Kad god iskrsne neki problem njegova prva reakcija je da sjedne i kuka,a i ako pokuša da ga riješi,napravi više štete nego koristi.Ja mislim da je problem što su njega roditelji razmazili previšekako najmlađe od četvero djece,njegova mater ga i dan danas unjegovoj 46oj godini tretira kao malo dijete.I ja se kadkad osjećam kao da odgajam dvoje djece,sve je palo na moja leđa iako sam 19 god mlađa od njega.Ne daj bože kakve bolesti ili nekog drugog ozbiljnijeg problema,ne bih se mogla pouzdat u njega,jer ni najprostije nije u stanju da riješi.Npr imamo susjede koji žive sprat iznad nas i buče odozgo,smeta i meni i njemu,ali mu neće na pamet pasti da ode gore i da to riješi,ode da radi sezonski neko povrće,ukradu mu džak takoreći ispred nosa,juče nam je ušla žaba u stan,nije smio da je izbaci....Ja ovako ne mogu više,ne daj bože da se meni nešto desi,propao bi i on inaša ćerka zajedno s njim:Pomozite,šta da napravim povodom toga?